Odličnu utakmicu Viteza protiv Željezničara zasjenili “ljudi u crnom”

Da je Vitez bolji nego što to pokazuje prvenstvena ljestvica (uvjerljivo zadnji sa samo 6 osvojenih bodova), tvrdnje su onih koji malo bolje poznaju stanje i kvalitetu ove momčadi, potvrdilo se u subotu u utakmici protiv favoriziranog Željezničara.

Naime, Vitez je prvo poluvrijeme odigrao vrlo dobro, odlično rekli bismo, i u svim segmentima nogometne igre nadigrao Željezničar i na odmor otišao sa zasluženim vodstvom od 1:0 lijepim golom kapetana momčadi Ivana Livaje. A mogao je i uvjerljivije uz malo više koncentracije, spretnosti i sportske sreće. U drugom poluvremenu Željezničar je zaigrao na „sve ili ništa“, bio je bolji, nadmoćniji i zasluženo je poravnao omjer u 56. minuti snažnim i preciznim udarcem s 20 metara Ubiparipa. U tom dijelu susreta bilo je i greški sudaca, glavnog Ilije Živkovića iz Orašja i posebno prvog pomoćnog Čedomira Vićića iz Ugljevika. A treba li uopće naglašavati da su sve te greške uvijek bile na štetu Viteza. Međutim, u tim sudačkim greškama, a neke od njih uopće nisu bile bezazlene, Vitežani ne traže razloga neostvarenog punog uspjeha. Jer, suđenje na ovoj utakmici bilo je „mila majka“ u odnosu na sve ono što su Vitežani doživljavali i proživljavali u dosadašnjem dijelu prvenstva, pa i na utakmici 3. kola na Grbavici protiv Željezničara.

Uz to treba znati da znatan broj igrača Viteza nije odradio cijele ljetne pripreme, neki od njih stizali su u Vitez tijekom prvenstva (Novak, Vuković, Peko), i trebalo je vremena, truda i rada da se momčad „posloži“, uigra, tjelesno pripremi, ukomponira…a promijenjen je i trener… Pa i u takvoj situaciji tvrdili su bolji poznavatelji nogometne igre i igračkog kadra Viteza, da ova momčad može biti „nagazna mina“ i za najjače što se, uostalom, potvrdilo i na ovoj utakmici, sa Zrinjskim (2 : 2), s Krupom 1 : 1, nešto ranije sa Željezničarom u Sarajevu (0 : 1) gdje su suci svojim nepoštenim odlukama spriječili Vitez da u tim susretima ostvari povoljniji rezultat.

Protiv Željezničara majstorski je odigrao (konačno) Mahir Karić, Vuković se istakao zalaganjem, dobrim i preciznim pasom, borbenošću…, Peko je prvo poluvrijeme „carevao“ po lijevoj strani i do zamjene (na poluvremenu), zbog problema s aduktorom, bio je najbolji igrač na terenu. A da je Peko mogao nastaviti igru tko zna što bi se dešavalo i desilo do kraja susreta. Jer, izlaskom iz igre razigranog Peke bio je veliki hendikep za Vitežane, i „spas“ za desnu stranu momčadi Željezničara. Ne smijemo zaboraviti dobru igru Novaka, Livaje, dirigenta viteške obrane Brekala, njegovog partnera u sredini obrambenog reda Vitežana, Tipurića…, a u svemu tomu „vidjela“ se i trenerska ruka Branka Karačića. Sve ovo o čemu govorimo, burnim odobravanjem igračima Viteza potvrdili su navijači na poluvremenu i na kraju susreta, a pljeskalo se i klicalo se burno i dugotrajno , Branko, Branko…, na kraju susreta treneru Vitežana Branku Karačiću.. Uostalom, sve ovo potvrdio je i trener gostujuće momčadi Admir Adžem koji je kazao kako je „… Vitez prvo poluvrijeme odigrao vrlo dobro, a mi katastrofalno…“, te dodao kako su njegovi igrači u nastavku susreta zbog nemoći postajali nervozni, žurili su, preskakali igru, što je Vitez dobrom obranom i taktičkom postavkom znalački koristio i zasluženo sačuvao neodlučan ishod.

Karačić je nakon utakmice pred novinare poslao svog prvog pomoćnika, svog prethodnika na funkciji šefa stručnog stožera Viteza, Ivicu Bonića.

„Nadigrali smo Želju u prvom poluvremenu u svim segmentima nogometne igre. Ponosni smo na svoje igrače koji su pokazali da znaju i mogu. Istina, u nastavku susreta smo lagano „padali“ jer tempo koji smo nametnuli u prvom poluvremenu bio je ubitačan a neki naši igrači još uvijek nisu potpuno fizički spremni. A i Željezničar je krenuo na sve ili ništa. Ovaj bod i dobra igra protiv snažnog Željezničara bit će za nas veliki poticaj u nastavku prvenstva“, kazao je raspoloženi Bonić.

Na Gradskom stadionu u Vitezu bilo je i dvjestotinjak navijača Željezničara, pripadnika navijačke skupine „Manijaci“. Zdušno su, tijekom cijeloga susreta navijali za svog Želju, no treba naglasiti, bez ijednog ispada bilo koje vrste. Bravo „Manijaci“, moglo bi se reći.