Odgovor Ministarstva obrazovanja: Danas smo više nego ikada potrebni našoj djeci i svi zajedno se moramo podrediti njihovom interesu

Nakon što su iz Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja nauke i kulture BiH – Kantonalni odbor SBK uputili reakciju nezadovoljstva, iz Ministarstva je uslijedio odgovor koji prenosimo u cijelosti.

“Poštovani,

Uz uvažavanje sindikata kao važnih partnera u izgradnji socijalne harmonije te svih prosvjetnih djelatnika, vašeg zanimanja, a želim vjerovati i poziva, te uz puno razumijevanje zabrinutosti, koju svi dijelimo dužan sam odgovoriti na vaše reagiranje.

Odgovor šaljem, prije svega kao znak dubokog poštovanja prema svima onima koji su vrijedno i marljivo učili sve nas, a i prema onima koji uče djecu danas i u godinama koje slijede. Također, kako bih dodatno ukazao i vama, ali i javnosti na ozbiljnost trenutka u kojem se nalazimo.

Prije svega, prosvjetni djelatnici nisu mogli samostalno započeti ili izvršavati bilo kakav vid nastave, niti to rade bilo gdje u organiziranom svijetu, a pogotovo ne učenja na daljinu, bez instrukcija, naputaka i koordinacije iz Ministarstva. Razumijem da to nije stvar koju po prirodi trebate uvažavati i znati, ali to znaju jako dobro ravnatelji s kojima se komunicira na dnevnoj bazi. Znamo i mi u Ministarstvu, koji kao i sve kolege, kako u svijetu tako i u okruženju, pokušavamo iznaći načina kako završiti školsku godinu. Cilj nam je uložiti dodatni angažman i napore kako bi djeca što je moguće manje bila na gubitku. Neosporna je činjenica da ovo što se događa nije se u ovom obliku dogodilo nikada, od kada postoji organizirano školstvo, i nitko na svijetu se nije mogao na to pripremiti. Na to ukazuju podaci kako u osnovnom i srednjem školstvu nema pravno normiranih akata, niti organiziranog masovnog učenja na daljinu nigdje u zemljama okruženja, ali ni svijetu. Posao svakog ministarstva danas je to ustrojiti i organizirati. Naravno, uvijek ističemo i nikada ne uskraćujemo pripadajuće pohvale onima koji su se već u ranoj fazi iskazali i iznad očekivanja primjenjivali sve instrukcije, sugestije i upute koje su dobivali. Na radost svih nas, a najviše djece, to je većina uposlenih u školstvu.

Cijeneći vaš angažman i činjenicu da ste stavili svoje osobne resurse na raspolaganje, ne mogu, a ne postaviti pitanje svima nama: „Zar to nisu učinili učenici i njihovi roditelji?“. Na tomu sam svima beskrajno zahvalan, kao i svima drugima koji su dali svoje vrijeme i resurse kako bismo prevladali trenutne izazove s kojima smo suočeni.

Vođen mišlju kako trebamo dijeliti i sreću, ali i tugu, želim podsjetiti kako smo prije nepunih mjesec dana potpisali, prema tvrdnjama mnogih, možda i najpovoljniji ugovor za djelatnike u obrazovanju u povijesti našeg Kantona. U situaciji kad se proračun punio do 10% više od prošlogodišnjeg, to je bilo apsolutno moguće, a želim naglasiti i opravdano. Sukladno prethodno napisanom smatram kako svi zajedno trebamo podnijeti i teret trenutne situacije s kojom smo suočeni. Opet svi, bez izuzetka, počevši od mene, pa do svakog uposlenog i ne samo u školstvu.

Sat prekovremenog rada u obrazovanju koji je u praksi bio 45 minuta, evidentirao se kao 90 minutni rad, na koji se dodavalo još 25% povećanja  na cijenu sata. Podsjećam kako u našem sustavu nitko nije imao toliko plaćen prekovremeni rad, ali to smo smatrali opravdanim. Jednako tako, u situaciji kada se prekovremeni rad neće isplatiti ni policajcu niti medicinaru ili uposleniku Civilne zaštite, nego će se posebno evidentirati pa po posebnoj odluci vlade platiti kada i ako budemo u mogućnosti, smatramo opravdanim da se prekovremeni rad uskrati i uposleniku u školstvu.

Ne postoji zakonska mogućnost isplate prijevoza za dolazak na posao, a da stvarno ne dolazite, osim po posebnoj odluci. Ista stvar je i kada govorimo o toplom obroku, gdje smo također ostavili mogućnost da u nekim boljim vremenima to pitanje reguliramo i eventualno isplatimo. U ovom vremenu kada nismo sigurni hoćemo li uspjeti isplatiti sve plaće bilo bi neozbiljno i avanturistički razmišljati o tomu.

Po zakonu o radu kada poslodavac zbog više sile obustavi rad, što se nama odlukama mjerodavnih tijela dogodilo, dužan je osigurati radnicima naknadu plaće. Djelatnike u obrazovanju ne držim samo radnicima, nego i ljudima koji na djecu ne gledaju kao sredstvo s kojim rade, nego kao našu budućnost i najveću vrijednost. Očekujem stoga da se prema njima tako i odnosimo, da prije svega gledamo njihove interese, a ne samo pravo iz radnog odnosa, koje nitko i ne spori.

U ovim trenucima potrebna nam je, prije svega, solidarnost, razumijevanje prema potrebama šire društvene zajednice, ali posebno zajedništvo, jer samo na taj način možemo prevazići ovo stanje. Kada se situacija stabilizira, a sve ovo bude dio povijesti, trebamo preispitati ulogu svakoga od nas, naglašavam počevši od mene. Sada ipak trebamo biti na visini zadatka i izazova vremena, a ne proizvoditi dodatna nezadovoljstva, koja nam i onako teško vrijeme može učiniti samo još težim.

Pokušajmo sada pokazati da je obrazovanje prije svega poziv i kako kažete jedna od najplemenitijih profesija, baš kao što to čine naši hrabri medicinski djelatnici, policajci, trgovci, vatrogasci, šoferi, novinari.

Osobno, najvećim herojima i one koji podnose najveću žrtvu smatram naše učenike. Zatvoreni u svoje domove, bez mogućnosti izlaska van, vrijedno rade, uče i pripremaju se da jednog dana učine još boljim naše društvo, koristeći svoje resurse i crpeći energiju u situaciji koja njih možda i najviše pogađa. Možda njihovi roditelji nemaju privilegiju raditi u javnom sektoru, možda su među onima koji nemaju zagarantirano radno mjesto i  kojima je prijeti gubitak posla ili neka druga nedaća. Stoga moramo biti tu, uz i za djecu. Našu djecu!

Moram naglasiti činjenicu kako prijetnju s kojom je suočena svjetska populacija nije prouzročilo naše Ministarstvo ili Vlada, te kako nitko od nas nije obučen za ovakvu situaciju. Nismo ni planirali da ćemo ovako masovno nabavljati lijekove, medicinsku opremu naše školske dvorane pripremati za možda oboljele.

Zar mislite da su roditelji ili učenici obučeni za ovo stanje? Tijekom proteklih dana imamo niz primjera višečlanih obitelji koje nam se javljaju kako bi im pomogli u osiguranju informatičkih pomagala u svrhu sudjelovanja njihove djece u nastavi, što i činimo. Njihova želja za radom, završetkom školske godine i osiguranjem budućnosti su obveza svima nama da damo dodatni doprinos, izdvojimo dodatno vrijeme, podnesemo svu potrebnu žrtvu kako bi im to omogućili.

Apsolutno podržavam zajedničko iznalaženje i traganje za optimalnim rješenjima, ali ne mogu dopustiti tvrdnje da sam obezvrijedio poziv svih časnih prosvjetnih djelatnika, a pogotovo da sam protiv socijalnog dijaloga, jer sam u svakoj mogućoj prilici pokazivao duboko poštovanje i spremnost za društveni i konstruktivan dijalog. Također, smatram da je nekorektno tvrditi da smo prekršili dogovore a isti su potpisani i javno objavljeni. Na moju veliku žalost, dogovor da ćemo dijalogom i smirivanjem ove situacije zajedno se boriti kako bi nadišli teškoće izgleda krši netko drugi, iz meni nepoznatih razloga.

Usprkos svemu, moramo biti svjesni kako smo danas više nego ikada potrebni našoj djeci i svi zajedno se moramo podrediti njihovom interesu, sve ostalo je manje važno!

U dobroj vjeri, kako ćemo nadići i ove izazove, želim vam svako dobro te obilje zdravlja i uspjeha!”, stoji u odgovoru kojega potpisuje ministar Bojan Domić.