Očinstvo potvrđeno DNK analizom sudovi ne priznaju

Ovo je još jedna priča o pravu i pravdi, okončana ovoga tjedna na Europskom sudu za ljudska prava. Oca je upoznala tek kad se u 26. godini kao udana žena odlučila istražiti svoje korijene. Kad je navršila 18, dobila je očevu fotografiju i njegov identitet, što joj je uručio službenik državne institucije koja je od njezine treće godine skrbila o njoj, nakon što se majka prestala brinuti, a djed i baka više nisu mogli.

Zvao ju je ‘moja kći’ Razvili su odnos u kojem su se oslovljavali s “tata” i “moja kći”. Upoznao ju je i sa suprugom i polusestrom. Tek nakon njegove smrti 2013. godine, kad je pozvana na otvaranje oporuke, doznala je da je otac nije i formalno priznao. Stoga je inzistirala na DNK analizi koja je potvrdila biološku vezu s pokojnikom pa je tražila da se i sudski potvrdi njihov odnos oca i kćeri.

Naime, švicarski zakon omogućavao je prekoračenje roka od godine dana nakon punoljetnosti ako za to postoje valjani razlozi. U Hrvatskoj dijete tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti do 25. godine. Christiane Dominique Lavanchy rekla je kako za očeva života nije vodila računa o administrativnim okolnostima niti bi joj palo na pamet pravnim akcijama protiv oca narušavati njihov krhak odnos. Tek nakon očeve smrti postala je svjesna da je u matičnoj knjizi pod otac navedeno “nepoznat”. Švicarski zakon je do 1978. omogućavao uzdržavanje djeteta bez formalnog priznanja očinstva pa time i prava na nasljeđivanje. Puni “građanskopravni” odnos oca i kćeri iz izvanbračne veze postojao je samo uz očev pristanak, a bez njega, jedino ako je majci obećao brak ili ako je odnos s majkom bio posljedica zlouporabe ili kaznenog djela. Švicarski je prvostupanjski sud potvrdio očinstvo, ali po žalbi zakonite kćeri viši sud je odbio zahtjev Lavanchy jer za zakašnjelo traženje priznanja očinstva nije imala valjan razlog.

I Savezni sud je potvrdio da je mogla pretpostavljenog oca za njegova života tražiti da to izjavom potvrdi pred matičarom. Stoga se Lavanchy obratila Europskom sudu za ljudska prava koji je s pet glasova “za” i dva “protiv” utvrdio da joj nisu uskraćena konvencijska prava jer je više od tri desetljeća mogla poduzeti pravne korake, ili je barem u trenutku vjenčanja mogla provjeriti podatke u matičnim knjigama pa stoga nema opravdanja za raniju neaktivnost. Stvarnost i pravni status Inače, G.Q. je oporukom svu imovinu ostavio supruzi, kako u izdvojenom mišljenju navode suci iz Rusije i Španjolske i tumače da podnositeljica “nikada neće prestati biti njegova kći.

Paradoksalno, Sud je u ovom slučaju pokazao da stvarnost može biti suprotna pravnom statusu, čak i ako pravna presuda nikada ne može promijeniti stvarnost”. Kako je tu riječ isključivo o upisu roditeljstva u matične knjige, smatraju da razlozi koji to onemogućuju moraju biti moralno i etički vrlo ozbiljni i osjetljivi, to više jer interes Lavanchy nije bio ekonomski, nasljedni. Upis očinstva ne bi nikome naudio, obrazložili su. 

Prethodni članakOd nedjelje u Njemačkoj obvezna samoizolacija za necijepljenje Hrvate
Sljedeći članakKada počinje zimsko računanje vremena i kada se kazaljke vraćaju jedan sat unazad