Svježim cvijećem, upaljenim svijećama, i prigodnom molitvom uz spomen – križ podignut na ulazu u groblje Topala, te uz na spomen-obilježje uz prostorije viteške HVIDR-a u srijedu je u Vitezu obilježena dvadesetprva godišnjica početka krvavog muslimansko-hrvatskog rata u Vitezu, a nešto kasnije i na cijelom području srednje Bosne. Cvijeće su položili i svijeće upalili predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata koje je predvodila predsjednica županijske Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja, Ljubica Garić, predstavnici stranačkog života Viteza i predstavnici općinske izvršne vlasti na čelu s predsjednikom Općinskog vijeća, Tomislavom Bošnjakom-Matićem. Cvijeće su položili i visoki dužnosnici HDZ-a 1990. na čelu s predsjednikom srednjobosanskog Županijskog odbora, Antom Bilićem, te umirovljeni časnici HVO-a koje je predvodio brigadir Dragan Vinac.
Krvavi međunacionalni rat koji je počeo 16. travnja 1993. godine, a prethodilo mu je niz incidenata, provokacija pa i oružanih sukoba u Vitezu i Novom Travniku 19. i 20. listopada 1992. godine, te u Busovači 30. siječnja 1993. godine kada je i počinjen prvi masovni zločin nad Hrvatima na području srednje Bosne, trajao je 316 dana. I cijelo to vrijeme Lašvanska dolina, s više od 60 tisuća Hrvata, bila je u potpunoj blokadi, bez struje, bez dovoljno hrane i vode, bez lijekova i odgovarajuće zdravstvene skrbi. Bila je opkoljena i stalno napadana od višestruko brojnijih snaga Armije BiH u čijim su se redovima borili i pripadnici zloglasne postrojbe El mudžahid iz sastava 7, muslimanske brigade koja je bila u vojnom sustavu 3. korpusa Armije BiH.
Obranu Lašvanske doline, s nad čovječanskim naporima, Hrvati su platili s blizu dvije tisuće poginulih, dok su samo u obrani Viteza poginula 653 branitelja i civila među kojima je bilo i više desetaka djece, žena i staraca te zarobljenih bojovnika i ranjenika koji su svirepo mučeni i ubijeni. Smo u obrani Viteza ranjeno je više od dvije tisuće pripadnika HVO-a i civila, 645 branitelja imaju status invalida, ostalo je 328 udovica, 451 dijete bez jednog ili oba roditelja, ostali su jad, tuga, smrt i pepeo.
Zvonimir Čilić / VL
