Svetom misom zadušnicom uz spomen-obilježje podignuto u šumarku Rije u novotravničkoj župi Rankovići, počelo je obilježavanje 70.-te godišnjice pada Travnika (20. listopada 1994.) u partizanske ruke i strašnog zločina kojeg su počinili u porobljenom gradu.
Iako zločin još uvijek nije do kraja istražen, i pitanje je hoće li ikada i biti, mnogi relevantni podaci govore o preko tri tisuće ubijenih zarobljenih hrvatskih vojnika i ranjenika, bolesnika u travničkoj bolnici i velikog broja civila hrvatske nacionalnosti, ali i ne mali broj Muslimana. Taj stravičan zločin, jedan od najmasovniji u BiH u Drugom svjetskom ratu, počinjen je u samo nekoliko dana, prije svega 20., 21., i 22. listopada 1944. godine. Bio je to, ustvari, krvavi pir partizana pripadnika „oslobodilačkih“ krajiških brigada, uz suglasnost njihovih zapovjednika razjarenih velikim gubicima koje su pretrpjeli u borbama za Travnik, a prije svega zbog pogibije dvojice njihovih visokih oficira.
U proteklom komunističkom sustavu o ovome se zločinu nije smjelo ni govoriti, a ovi datumi slavljeni su kao oslobođenje Travnika i pobjeda oslobodilačkih antifašističkih snaga. „A što je to onda fašizam“, kazao je jednom prilikom jedan ugledni Travničanin, komentirajući svečano obilježavanje pada Travnika u partizanske ruke.
Na žalost, takve su slavodobitne proslave priređivane i nakon pada komunističkog sustava, čak i na 65.- godišnjicu (2009.) kada je u središtu Travnika, uz proslavu „oslobođenja“, postavljeno spomen-poprsje diktatora Josipa Broza Tita i to na zemljištu HKD Napretka koje su im upravo partizani oduzeli a rad društva zabranili.
Jedan broj tih žrtava partizanskog zločina, njih oko 150, a po nekim procjenama i dokazima i daleko više, dovedeno je i svirepo ubijeno i zakopano u šest masovnih grobnica (koje još uvijek nisu istražene) na lokalitetu Rije, nadomak Novog Travnika, ali i na brojnim drugim, također neistraženim, masovnim grobnicama na područjima općina Travnik, Novi Travnik i Vitez.
Svetu misu zadušnicu uz spomen-obilježje žrtvama partizanskog zločina podignuto 2009. u šumarku Rije, uz koncelebraciju mjesnog župnika, don Jure Gavraniča, predvodio je don Josip Batinić, župnik župe Cer, u općini Derventa, inače rođeni Kuprešak. A u obrani Travnika tih listopadskih dana 1941. branio je i poginuo i veliki broj Kuprešaka, iz sastava „Kupreške“ bojne.
Obraćajući se okupljenim, među njima i pristiglim Kuprešacima, koji redovito dolaze pokloniti se svojim ubijenim djedovima, očevima i rođacima, don Josip je zločin nad Hrvatima nakon pada Travnika, usporedio sa ruskim zločinom nad Poljacima u Katinskoj šumi, početkom Drugog svjetskog rata o kojemu se, kao i o zločinu partizana u Travniku, desetljećima nije smjelo ni govoriti.
„Ovo mjesto gdje se sada klanjamo i molitvom spominjemo stotinama zločinački ubijenih žrtava, jedno je od brojnih postaja hrvatskog Križnoga puta iz Drugoga svjetskoga rata. Žrtve i hrvatske žrtvenike kao što je i ovaj u šumarku Rije, ne smije se zaboraviti, jer tko takvo što zaboravi jednoga dana će sve to morati ponoviti, doživjeti“, kazao je don Josip Batinić.
Nakon svete mise u dvorani novotravničke Udruge „Baština“ Kuprešaci su postavili izložbu fotografija i dokumenata s nazivom „Kupreška bojna 1941. – 1995.“ O izložbi i stradanju Hrvata Kupresa u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu, prigodno su govorili direktor Hrvatskog doma u Kupresu, Anto Čićak i pripadnik „Kupreške“ bojne HVO-a iz Domovinskoga rata, satnik Mario Bagarić.
