Običaji i vjerovanja pri proslavi blagdana sv. Ive

Ivandan (24. lipnja) najznačajniji je blagdan ljetnog ciklusa. Osobito se štuje na području srednje Bosne sa središnjom proslavom u Podmilačju kraj Jajca. Iz svih krajeva Bosne i Hercegovine te inozemstva rijeke hodočasnika, bez obzira na društveni status i životnu dob, dolaze u Podmilačje ponizno moleći sv. Ivu za pomoć, sreću i zaštitu. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici i oni, kako se vjeruje, koje je đavao opsjednuo. Kao svetac koji pomaže u nevolji, sv. Ivo popularnost je stekao ne samo kod katolika već i kod pravoslavca, muslimana i Roma.

Mnogi vjernici iz Travnika, Novog Travnika, Viteza i Busovače pa i Kiseljaka i Fojnice dan uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje. Ovaj blagdan poklapa se s vremenom ljetnog solsticija, najdulje noći i početka ponovnog slabljenja sunca. U noći uoči sv. Ive širom Lašvanske doline pale se krijesovi (cvitnjaci) gotovo kod svake kuće. Prethodno bi djeca uz neku odraslu osobu prikupila granje, staru slamu ili bi usjekli u šumi smreke i slagali ih na jednom, obično ustaljenom mjestu u dvorištu ili selu. Oko krijesa se okupljaju susjedi, a mladi i djeca pjevaju, plešu te preskaču oganj. Stariji bi obično uz krijes nešto prezalogajili i popili.

Ivanjske vatre se tumače kao simbol sunca ili kao pomoć suncu. Pepelu ovih vatri pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca, gazi se po pepelu krijesa bosih nogu u uvjerenju da će se na taj način spriječiti bolesti kože kroz godinu. Moć vatre zadržavaju i njezini ugarci pa se preko njih progoni stoka, odnose ih u polje, te se čuvaju za kasniju uporabu. Također se savjetovalo onima koje su boljela leđa da se provaljaju u koprivama ili žitu na blagdan sv. Ive.

Postoji pripovijest koja kaže kako je crkva posvećena sv. Ivi bježeći od Turaka, preko noći prešla iz sela Pšenika, koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa, u selo Podmilačje, na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Također se kaže kako se za niskog vodostaja rijeke još može vidjeti trag kuda je crkva “prošla”.

Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini, a crkva sv. Ive ujedno je jedina od kamena građena katolička crkva u Bosni i Hercegovini koju Turci nikada nisu srušili u kojoj su se katolici okupljali čitavo vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini. U okolici Fojnice nekada je bio običaj da se na Ivandan pale i nose u procjepu trešnjeve kore baklje što se zovu lilonice. U okolici Širokog Brijega pored vatre u ivandanskim običajima je značajan i kult vode.

Naime, na Ivandan ujutro prije izlaska sunca obredno bi se kupali ljudi i stoka. Nekim izvorima kao što je vrilo u Knežpolju pridaju se posebna ljekovita svojstva, pa su ranije na ovaj izvor, na Ivandan, dolazili ljudi i dogonili stoku iz udaljenih sela. Na, Ivandan su se također prije izlaska sunca škropile blagoslovljenom vodom njive i bašte na kojima je bio zasađen duhan.

Pored navedenog, vršila se i lustracija odijela i drugih predmeta od vune izlaganjem suncu. Paljenje ivanjskih vatri te kupanje u rijeci prije izlaska sunca bilo je prisutno i na području Kraljeve Sutjeske. U ovome kraju vjerovalo se da onaj tko je bio krastav i čviljast, poslije kupanja neće više imati krasta, a koga su boljele noge, neće ga više boljeti. U pojedinim krajevima u Središnjoj Bosni djeci su roditelji dozvoljavali kupanje na rijekama tek na Ivandan.

Svim Ivanima, Ivanama, Ivama, Ivicama, Ivonama, sretan imendan želi uredništvo Drukčijeg radija.

Tekst pisao Velimir Bugarin.