Običaji i vjerovanja na blagdan Sv. Lucije

Ime Lucija potječe od latinske riječi lux, lucis – što u prijevodu znači svjetlo, te ona na neki način naviješta veliko svjetlo božićne noći.

Piše: Velimir Bugarin

Na dan Sv. Lucije (13. prosinca) običaj je da se u posudice posije pšenica koja će do Božića niknuti i zelenilom simbolizirati novi život i novu agrarnu godinu. Prema pučkim vjerovanjima, što je pšenica gušća, godina će biti bolja, rodnija i bogatija. U posudu s pšenicom stavljaju se tri svijeće koje simboliziraju Presveto Trojstvo i tako se ukrašavaju domovi za vrijeme Božića. Svijeće se pale na Badnjak te uz objede tijekom blagdanskih dana. Ovaj običaj i danas se njeguje. Za te dane u Lašvanskoj dolini u narodu se govorilo: Sveta Lucija, mlivosija, kao i Sveti Toma orahe koma.

U livanjskom kraju, Usori te u pojedinim selima na području Lašvanske doline i Kraljeve Sutjeske običaj je nekada bio da se prati i zapisuje vrijeme tijekom dvanaest dana od Sv. Lucije do Božića jer će prema pučkoj predaji sljedeće godine u pojedinome mjesecu biti onakvo vrijeme kakvo je bilo odgovarajućeg dana od sv. Lucije do Božića. Primjerice, ako prvi Lucijin dan bude kišan i tmuran, takav će biti čitav mjesec siječanj, te tako sve po redu do prosinca. Uz sv. Luciju javljaju se i vjerovanja vezana uz oči pa joj se zagovaraju svi oni koji imaju problema s očima.

U Bosni se na blagdan Sv. Lucije nije smjelo plesti, šivati, tkati, vesti jer se vjerovalo kako će moljac pojesti te ručne radove. Ovaj su blagdan u Usori zvali i Sv. Lucija drvarica, vjerojatno zbog hladnoće koja je tjerala ljude na boravak uz ognjište. Također treba istaknuti kako se u božično vrijeme u pojedinim krajevima nije smjelo odlaziti u šumu i raditi. A posebice drva u kuću unositi te je stoga trebalo na vrijeme dovoljno drva pripremiti. Samo se pan badnjak smio unositi. Budući da je riječ o najkraćem danu u godini, uz kršćanske običaje zadržali su se i neki poganski vezani uz gatanja.

Na području Usore nekada je bio običaj da momak na blagdan Sv. Lucije uhvati šišmiša i otkine mu krila. Vjerovalo se da kad curu dotakne njegovim krilom, ona poludi za tim momkom. Na blagdan Sv. Lucije i neudane djevojke gatale su o udaji te ispisivale imena potencijalnih ženika na jedanaest papirića dok su dvanaesti ostavljale prazan. Sve papiriće bi zgužvale te su tako svakog dana odabrale po jedan a da prethodno nisu pogledale čije ime piše na njemu i bacale su u vatru. Zadnji papirić bi na Božić odmotale, pa ako je prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka.

U Kreševu se nekoć s velikim žarom slavio blagdan sv. Lucije. Taj bi dan slavili kovači, tj. pločari, otucači, klinčari i nalbanti. Dan je bio radni. Ujedno to je bio i ženski blagdan tako da nisu radile ni tkalje ni prelje ni krojačice. To je bilo stoga da im sv. Lucija očuva očni vid zagovorom kod Boga.