Mogu i znaju Vitežani što su zalaganjem, igrom i zasluženom pobjedom nad Čelikom u Zenici to i potvrdili nakon što su u nizu izgubili tri susreta, posebno nakon lakrdije od suđenja Zorana Grbića iz Prijedora u susretu sa Sarajevom u Vitezu.
Cijeli tjedan nakon tog susreta i poraza u režiji sudačke trojke među igračima Viteza vladala je potištenost, muk i tišina na treninzima, dok je trener Pavić djelovao nervozno, „grmio“ je na sve oko sebe i takvom svojom specifičnom metodom pokušavao motivirati svoje igrače i sve u klubu na borbu „do posljednjeg daha“, na borbu i protiv sudačkih prljavština i svih onih koji te prljavštine i lopovluke svjesno guraju pod tepih. No, svi oni koji pozornije prate momčad Viteza jasno je da u njihovoj „svići ima ulja“, da se mogu ravnopravno nositi sa svima, što su, uostalom, pokazali u susretima u Širokom Brijegu, u Tuzli, protiv Željezničara u Sarajevu, Zrinjskog u Mostaru, tamo gdje su imali optimalne uvjete za igru i nadmetanje. Na njihovu žalost to u drugim utakmicama, a posebno protiv Sarajeva u Vitezu, nije bilo tako.
A da, i koliko, vjeruju svojim nogometašima njihovi vjerni navijači pokazali su u susretu s Čelikom kada ih je, nakon tri uzastopna poraza, u Zenici bilo i više od tri stotine. I cijelo vrijeme utakmice žučno su bodrili svoje nogometaše, a na kraju susreta priredili im prave ovacije. No, treba reći da je Vitez u Zenici imao sve ono što treba, što žele i što bi trebalo i moralo biti na svakoj utakmici bez obzira na mjesto nadmetanja i ime protivnika, prije svega korektno i pošteno suđenje, kako je to radio i činio sudac Darko Obradović sa svojim pomoćnicima.
„Nismo mi odigrali ništa spektakularno, no tijekom cijeloga susreta bili smo bolji i na kraju smo zasluženo pobijedili. Vratili smo se iz ponora nakon tri uzastopna poraza, a posebno smo „potonuli“ nakon poraza od Sarajeva prije desetak dana u Vitezu gdje smo bili žrtve „viših sila“ i viših (?) interesa. Trebalo je skupiti snagu, vjerovati u svoje mogućnosti, a to, posebno u ovakvim situacijama, nikada nije lako. Međutim, u tim našim nastojanjima i planovima hrabrila nas je i vjera da ćemo imati dobro i pošteno suđenje. Na našu sreću i zadovoljstvo, sudac Obradović je opravdao reputaciju koju i inače ima, a suđenjem „ni po babi, ni po stričevima“ pridružili su mu se i njegovi pomoćnici i mi smo osvoji tri zlatna boda“, kazao je poslije utakmice srednji branič Viteza, po potrebi uspješni defanzivni vezni, Hrvoje Barišić.
Lijepi gol, tri boda vrijedan, petnaestak minuta prije kraj, postigao je Zoran Kokot. Gol je postignut u maniru velikog igrača a što Kokot i jest u bosanskohercegovačkim nogometnim okvirima, nakon preciznog ubačaja Elvisa Sadikovića.
„Bila je ovo za nas vrlo teška utakmica, prije svega zbog frustracija koje smo u sebi nosili, nakon tri uzastopna poraza i nepravdi koje smo doživljavali. Međutim u utakmicu smo ušli s vjerom da možemo, taktički vrlo dobro postavljeni, sa striktnim ispunjavanjem postavljenih nam zadataka i dati nam uputa. Pokazali smo naše karakterne osobine, pokazali smo da naša momčad i naša igra ima i glavu i rep, demantirali smo igrom i rezultatom „nevjerne Tome“ koji su počeli sumnjati u nas i dobrom igrom i zasluženom pobjedom obradovali naše navijače koji su vjerovali u nas i u velikom broju došli nas bodriti u Zenicu. Radujem se postignutom golu, ja sam radi golova i doveden u Vitez, ali se daleko više radujem našoj pobjedi kojoj nema i ne može biti zamjerke ni sa bilo koje strane“, kazao je raspoloženi, simpatični Kokot, koji je postao jedan od ljubimaca navijača Viteza
