Nikola Lovrinović – istinski lider Hrvata Središnje Bosne

Nikola LovrinovićInzkova odluka o središnjoj Bosni nije pala s nebesa. Plod je spleta raznih okolnosti. Jedna od tih okolnosti svakako je i djelovanje srednjobosanskog političara Nikole Lovrinovića.

Gostovao mi je u emisiji na Radiju Herceg Bosne, dok još nije bio izabran za zamjenika predsjednika HDZ-a BiH. Posve jednostavan čovjek. Ni traga od politike “lukavih Latina”, kako je ponašanje hrvatskih političara u BiH genijalno opisao u velikom nedjeljnom intervjuu za Večernjak mostarski slikar Marin Topić.

Lovrinović ima posve drukčiji pristup. Pristup koji više sliči Miloradu Dodiku. Drčnost, bezobraznost, otresitost, odlučnost. S takvim pristupom upustio se u političku bitku za središnju Bosnu. Nakon Inzkove nerazumne odluke o federalnoj Vladi, Lovrinovićeva bitka, u medijski potpuno blokiranoj središnjoj Bosni, iz hercegovačke perspektive činila se unaprijed izgubljenom. No, nisu se Hrvati središnje Bosne dali.

Tijekom emisije koju smo radili uživo govorio je dosta odlučnim tonom kako prijevara, o kojoj se tada tek nagađalo, oko uspostave vlasti bez Hrvata neće proći.
“Mi to nećemo gledati tek tako. U središnjoj Bosni ćemo rasturiti projekt istiskivanja Hrvata!”
Kada sam ga pomalo ironično upitao: Pa dobro, Lovrinoviću, što Vi hoćete, aludirajući na pitanje koje postavljaju stranci i dio bošnjačkih političara – uslijedio je odgovor:
“Ma što vi više hoćete. To je moj dom. Moja domovina. Ma pitam ja vas što vi hoćete?“

Napokon netko sa stavom u hrvatskoj politici! Nastavio je, razložnije i argumentiranije od bilo koga na političkoj sceni, zalagati se za hrvatsku federalnu jedinicu. Lovrinović se nije libio ni organizirati prosvjede pred Uredom visokog predstavnika u Sarajevu. Pa i prekinuti komunikaciju…

Iz  dana u dan, bez truna kuknjave, uporno je ponavljao da Zlatko Lagumdžija neće moći u središnjoj Bosni provesti ono što je proveo u Federaciji BiH. Razbijao je medijski mrak u koji su utonuli Hrvati središnje Bosne.

Usporedo je gradio čvrste odnose sa središnjobosanskim HDZ-om 1990., kako mu se ne bi dogodio livanjski sindrom. Nakon što su hrvatskom politikom godinama poprilično neuspješno kormilarili Hercegovci, na scenu napokon suvereno stupa i jedan Hrvat iz Bosne. Njegova pobjeda na Saboru HDZ-a BiH pokazuje da nije vrag baš sveo odnio u hrvatskoj politici. Hrvatska politička scena je vapila za takvim političarima koji su udaljeni od prljavih igara. Upravo se i HDZ BiH se izborom Lovrinovića pokazao kao stranka koja ima demokratski kapacitet. Nije se dogodilo poklapanje, što bi mnogi na Čovićevom mjestu uradili. Štoviše, postao je drugi čovjek HDZ-a BiH. Osim središnjoj Bosni, Nikola Lovrinović je odličan džoker za Dragana Čovića čiji su se suradnici već odavno udaljili od baze i naroda. Iako se nalazi u znatno težoj situaciji, Lovrinović svojim djelovanjem jača i poziciju hercegovačkih Hrvata oko konstituiranja vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Šalje poruku da se, unatoč bezizlaznoj situaciji, upornošću, strategijom, kontinuiranim radom i kvalitetnim suradnicima, kada znaš što hoćeš, ipak može puno toga postići. Napokon se pojavio političar u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

Miroslav Vasilj / VLM