Neredi u Sarajevu – Post Scriptum

Prošlo je nadam se, dovoljno dana od nereda u Sarajevu,  da se usijane glave barem djelomično smire. Konačno je prošao val erupcija kolumni raznih kolumnista, polupismenih ljudi, političkih manipulatora, huškatora, potpaljivača nacionalne mržnje i dramatičnog preuveličavanja iste – naravno iz neke mirne fotelje daleko od stvarne zbilje u BiH, te napose i manjeg broja onih koji su napisali nešto smisleno na tu temu.

Za vitez.info piše: Ivan Petrović

U lavini tekstova što u pisanim, što u elektroničkim medijima (ne želim trošiti retke navodeći iste, ali u većini slučajeva se radi o najčitanijim novinskim i news portalima u zemlji, koje su prenosili uveliko i HR mediji), zaista smo čuli razno razne budalaštine, od toga da je jedan navijač izgubio život (Hoće li itko odgovarati za ovakve dezinformacije??),  teza kako je taj nered bio zapravo atak na suverenost same BiH (?) , do toga da se sprema novi međunacionalni sukob, do sasvim jasnih i neutemeljenih optužbi tamo nekog Gojera koji je jasno i čitko locirao pristaše nereda. Bar onih s jedne strane. Tako su u Gojerovim epskim desetercima “opjevani“ Kiseljak i Široki Brijeg, ničim izazvani, ta dva mala mjestašca koja imaju stanovnika koliko ima navijača Želje na tribinama prosječnog gradskog derbija protiv Sarajeva.

Imao sam sreću da budem na stadionu i u Kiseljaku i u Širokom brijegu kad su se igrale nogometne utakmice i ako izuzmemo navijače koji za vrijeme utakmice grickaju koštice i kikiriki, onih koji sjede na jučerašnjim novinama i tu i tamo nešto opsuju gostujućim igračima i sucu, na suprotnim tribinama iza gola je bila obično šašica navijača (ne više od 50-ak „najvjernijih“ navijača),  koji su tu i tamo neskladno proparali oštri zrak s poklicima Gotovini ili poklicima kontra Sarajeva. Nije mi namjera da branim nerede i psovke koje su za svaku osudu, (ali su na žalost dio naše svakodnevnice ne samo na stadionima ), kao npr. onu budalaštinu koja se desila na utakmici Velež – Zrinjski i što zaista spada u vrh primitivnih huliganskih ispada ili tragediju koja se desila u Širokom Brijegu i koja je za svaku i moralnu i sudsku osudu, ali evo kad su se stvari malo slegle, „predstava“ na ulici koja se odigrala u Sarajevu ipak ima malo drukčiji i uvod i zaplet i kulminaciju, a ishod je još uvijek neizvjestan.

Problem huliganizma i nesposobnost organizatora te dotičnog kantonalnog MUP-a, se od većine medija vješto upakirao u problem nacionalne netrepljivosti,  mržnje, političkih parola i poruka, a poznati sportski novinar dnevnog Avaza Faruk Vele je čak tučnjavu 50-ak Torcidaša i 300- injak Manijaka doživio kao atak na BiH. Gospodin Gojer je u svojim izjavama također potpalio već užarenu vatru  prodajući priču Hrvatima u Hrvatskoj kako su za te nerede krivi zapravo domaći Hrvati – očito u zadnje vrijeme začetnici svih problema. Pa ‘ajde da im damo i ovaj u Sarajevu. Zanimljivo je sada niti mjesec dana nakon događaja zapitati se zapravo što su nam htjeli/uspjeli poručiti navedeni „golubovi pismonoše“? Zaključite sami. Činjenica da se nitko poslije lavine neistina i raznih optužbi nije javno ogradio niti ispričao za neistine i razno razne krivo prenesene dezinformacije dovoljno govori.

Srećom da nas ima dovoljno čistih i normalnih ljudi diljem BiH, koji nemaju problema s odlaskom na izlet do Sarajeva ili Jahorine, Neuma, Banja Luke ili Mostara, ljudi koji nisu zadojeni ideološkim i nacionalnom mržnjom prema bilo kome od bilo kuda, a kamoli našim susjedima i koji nismo nasjeli na jeftine priče koje su servirali pojedini mediji. Bez obzira jesu li bili iz Sarajeva ili Mostara. Mediji sa suprotnih strana, a koji su imali istu zadaću. Unijeti nemir i mržnju, među ionako lelujavo povjerenje običnih ljudi.

Sigurno nismo zaboravili  nerede koje su izazvala hrvatski navijači ničim izazvani na Malti prije nekoliko godina, a čije su  ružne slike prenosili svi svjetski mediji. Na nesreću prije nekoliko dana svjedočili smo utakmicama nacionalnih reprezentacija i ispada grčkih navijača na hrvatske navijače u Ateni. Tijekom utakmice je na hrvatske navijače čak bačen i Molotovljev koktel koji se jasno i široko rasplamsao po dijelu ograde.

Ne znam je li tko od novinara u Hrvatskoj ili BiH to doživio kao „atak na državu Hrvatsku“ ili kao čisti huliganizam? Ne želeći potpuno ocrniti  grčke navijače primjera huliganizma zaista imamo u svakoj zemlji seljaka na brdovitom nam Balkanu. Mislim da nije potrebno pogledati daleko u prošlost i sjetiti se nereda u Tuzli, Sarajevu, dakle među navijačkim skupinama iste nacionalnosti, kao i dobro nam poznatih huliganskih rivalstava u Hrvatskoj ili Srbiji.

Problem huliganizma koji je duboko ukorijenjen u svim navijačkim skupinama na Balkanu  je prije svega problem država Balkana, društva koje se prilično tolerantno odnosi prema nasilnicima, te organa koji se brinu o redu i miru na tim javnim događajima i koji su definitivno slučajno ili namjerno dopustili bliske kontakte navijačkih skupina i na zadnjim neredima u Sarajevu (vjerujem na žalost ne i posljednjim neredima), te na kraju problem i SVIH NAS koji volimo nogomet, jer na utakmicama gdje ti isti huligani pale bakle ili topovske udare sramežljiljivo istima plješćemo, ali u prikrajku, da nas ne bi netko vidio. Iako se paljenje baklji, topovskih udara i stolica ne razlikuje puno od plemenskih igara pećinskih ljudi ili Indijanaca od prije dva stoljeća. Veliku krivicu za huligane i nerede u Sarajevu snosimo svi mi, koji čitanjem i objavljivanjem fotografija huligana od njih pravimo zvijezde, koji su zasjenili  nogometne kreativce na naslovnicama novina.

Huliganizam je, dragi moji, ozbiljan problem, kojemu je „nacionalna ili regionalna netrepljivost“ (sjever i jug u slučaju Hrvatske) idealan paravan za djelovanje. Problem koji se neće riješiti preko noći i problem koji će još dugo, dugo vremena puniti novinske stupce i TV ekrane na našim prostorima. Bojim se da će u okruženju u kojem životni standard pada umjesto da raste, okruženju u kojem će sve više ljudi ostajati bez posla i osnovnih životnih potreba, jer spremaju nam se teška vremena, problem huliganizma biti gurnut prvom prilikom u praznu ladicu i neće se izvlačiti. Kao što je zapravo gurnut i sada. Ni mjesec dana nakon nereda u Sarajevu. I tako će biti, do sljedećeg nereda. Do sljedeće žrtve. Do sljedeće mrtve glave. Problem huliganizma je problem svih nas. Kao što je i siromaštvo problem svih nas. A mi odlučujemo hoćemo li i kakve ćemo stavove ugraditi mlađima od nas prema tim skupinama. Mi odlučujemo hoće li oni puniti novinske stupce i naslovnice ili će biti potisnuti od medija kao što su potisnuti u Engleskoj.

Na kraju, kao i uvijek, mi o svemu odlučujemo!