Neprijateljima sude oni što su bili s druge strane ratne crte

Najmoćnije oružje u obračunu s političkim neistomišljenicima imaju policija, tužitelji i suci

Piše Jozo Pavković / Večernji list

Slučaj u Orašju još jednom je otvorio pitanje montiranih političkih procesa u BiH. Međutim, nije BiH iznimka u tim istražiteljsko-pravosudnim igrama. Svjedoci smo i brojnih, manje-više sličnih primjera u okruženju. Sumnja se kako su mnogi sudski procesi u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji… provedeni po političkom nalogu. Pa čak i u demokraciji kakva je Amerika mnogi dvoje zašto je FBI baš desetak dana uoči izbora otvorio istragu koja diskreditira Hillary Clinton.

Najmoćnije oružje u obračunu s političkim neistomišljenicima imaju policija, tužitelji i suci. Njihovi potezi odlučuju o tome tko će biti na vlasti, ili će tko iz vlasti u zatvor. Izravno utječu i na odnose među državama. Ova država ima tri sukobljene istine, a jedan narod (Bošnjaci) presuđuje koja je prava. Tako je rat i nakon Daytona nastavljen nekim drugim sredstvima.

Nema Hrvata koji je obnašao neku važniju ulogu da nije procesuiran ili bar osumnjičen. I u oporbi i u vlasti. Zatvarani su aktualni i nekadašnji predsjednici države, suda, SIPA-e, generali… Hrvati u svim slučajevima ozbiljno sumnjaju kako su ova zastrašivanja u funkciji slabljenja njihove političke pozicije i motiviranje iseljavanja iz BiH. Jednako tako i bh. Srbi doživljaju i domaći i međunarodni sud. I jedni i drugi upozoravaju kako prema bošnjačkim liderima, a osobito časnicima, Sud i Tužiteljstvo imaju druge kriterije. Broj optuženih i presuđenih Bošnjaka govori kako ova upozorenja nisu neutemeljena. No, nisu ni svi Bošnjaci u istoj poziciji. Državno Tužiteljstvo bošnjačkoj politici služi i za discipliniranje svojih sunarodnjaka koji se drznu misliti drugačije od zacrtanoga puta. Najdrastičniji primjer je uhićenje lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Tužiteljstvo ovakvim radom upravlja odnosima unutar svoga naroda (Bošnjaka), između triju naroda, između država… Posljedice su raspad koalicija, nepovjerenje među narodima i državama.

U takvom ambijentu čak i kada rade profesionalno u Sud i Tužiteljstvo BiH se sumnja, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što su (i) po nacionalnoj strukturi dominantno bošnjački. Gotovo je nemoguće bez održivog i za sve prihvatljivog političkog ustroja u BiH promijeniti stanje u pravosuđu. Međutim, i te su promjene nemoguće zato što se i one “kontroliraju” optužnicama. U začaranom krugu našle su se politika i pravda. Zato se za početak moraju pronaći mehanizmi kojima Tužiteljstvu i Sudu ne bi bilo ni u primisli bavljenje politikom. Možda su rješenje nacionalni izbalansirani ili objektivni me??unarodni suci. Ili barem zatvaranje priče o zapovjednoj odgovornosti koja se široko tumači i selektivno primjenjuje. Treba razmisliti i o ograničenoj amnestiji. Pa čak i o povratku imuniteta političarima dok su na funkciji. To bi zatvorilo prostor za montirane procese. Apsurdno je da tužitelji i suci vode procese protiv svojih ratnih neprijatelja. Čemu sudski procesi kad se ionako znaju presude prije podizanja optužnice.

Prethodni članakElektroprivreda HZ HB traži izmjenu cijene električne energije
Sljedeći članakPorast vodostaja Lašve