Vitežani su se iz Širokog Brijega kući vratili i zadovoljni i tužni, ako to može „stati“ u osjećaj vezan za samo jedan određeni događaj. A riječ je o utakmici na Pecari, gdje su Vitežani bili u prilici osvojiti za njih „zlatan“ bod, no na žalost na tom putu im se našao i sudac „dodvarač“, Edis Zukić iz Tuzle i nekoncentriranost i nepreciznost mladog Đogića da u sudačkoj nadoknadi vremena, iz vrlo povoljne situacije, poentira za 1 : 1.
Zadovoljan je trener Viteza, Ivica Bonić, igrom svojih mladića.
„Hrabro su se dečki borili, igrali smo ne izgubiti i nismo bili daleko od toga. Treba znati da smo igrali bez standardnih Đerića i Miletića zbog žutih kartona, te bez viroznih Livaje i Stanića, a stomačne viroze imali su prije utakmice i Novak, Mamić (povraćao na poluvremenu op.a.), mladi Bojo, koji su ipak igrali“, kazao jer trener Bonić, ističući kao „o drugim stvarima, o razlozima našeg nezadovoljstva…, o plaču nekolicine igrača u svlačionici nakon utakmice… uopće ne želim govoriti“. „Čemu i komu?“, kazao je.
A jedan član rukovodstva NK Viteza nam je kazao kako se dalo „pročitati“ iz reakcije objektivnih širokobrijeških navijača, da su njihovi zvižduci, bili upućeni njihovim ljubimcima zbog slabe igre, ali i nepravdi koju je na štetu gostujuće momčadi demonstrirao sudac Edis Zukić iz Tuzle
Ne kukaju Vitežani na Široki Brijeg, znaju oni da njihov domaćin nije kumovao naklonosti mladog suca debitanta, znaju da je u pitanju, posebno mladih sudaca, logika „prikloni se, prisloni se na jačeg“, jer to je prava trasa za moguće napredovanje. I sudac Zukić se „lagano“ priklonio, dovoljno da „zaštekalom“ Širokom da priliku za pobjedu. Dao je, u dva navrata, i Široki jer pobijedio! Iz Viteza poručuju sucu Zukiću, neka bar u sebi, jer javno to sigurno neće učiniti, pred ogledalom, kaže bi li u takvim situacijama svirao za Vitez najstrože kazne, protiv, u konkretnom slučaju Širokog, ili pak Željezničara, Sarajeva, Zrinjskog…
Pojedini izvjestitelji iz Širokog Brijega, kao valjda opravdanje na svirane (ili sviranu) najstrože (najstrožu) kazne protiv Viteza, podsjećajući na proljetnu utakmicu istih protivnika kada su Vitežani iz sumnjivog jedanaesterca došli do pobjede. Istina, jedanaesterac je bio dvojben, no kakve to veze ima s ovom utakmicom, a ni sudac nije bio isti. A kada bi tako, ako je poanta u podsjećanju, opravdavanju sudačke greške (?) ili greški, recimo, Vitezu suci „vračali“ što su mu samo u prošloj godini „uzimali, otimali“ i davali drugim, već sada bi se moglo govoriti o plasmanu Viteza u ligu za prvaka, a ne u krvavoj borbi za očuvanju premijer ligaškog statusa. Naravno, „vračanja“ nema, nitko ga i ne traži, ali je jasno kao dan da u tim i takvim igrama i sudačkim odlukama, sudačkim „transakcijama“ uvijek, ili pak najčešće, žrtve budu „mali“ klubovi. Znaju to u Vitezu, znaju oni, vide to ljubitelji nogometa što se i kako se to radi, kako suci znaju kuda i kako se „gazi“ močvara, kako, unatoč tendencioznim, da ne koristimo teže kvalifikacije, a mogli bi s pravom, neće „zaglaviti“ u sve dubljem nogometnom glibu..
Vrijedi i kazati da je utakmica u Širokom Brijegu tek povod ovom pisanju jer Vitez doživljava, proživljava i preživljava i daleko, daleko teže nepravde nego što je, s jednim (?) u najmanju ruku, sumnjivim jedanaestercu koji je odlučio pobjednika, doživjeli u Širokom Brijegu.
