Ne boj se vjerniče, Bog je s tobom!

Poruke ohrabrenja viteškim župljanima uputio je dana viteški župnik, fra Velimir Bavrka. Poruku fra Velimir prenosimo u c8jelosti.

Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji katolici! Toliko straha ovih dana! Toliko bojazni i skrivanja jedni od drugih! S kim god staneš samo se priča o strahu, o pranju ruku, o higijeni,o kupovini. Bojimo se neprestano. Kao da je strah sastavni dio našeg ljudskog života.

Prvi su se ljudi, u iskustvu prvog prekršaja otkrivši da su goli, sakrili pred Bogom. Skrivaju se pred ONIM KOME NIŠTA NIJE SKRIVENO. Protumačili su svoj postupak strahom. Čovjek se počeo bojati Boga. Apsurdna situacija! Bog koji ga jedini može spasiti, KOJI JEDINI IMA LIJEK I ZA OVU SITUACIJU GRIJEHA IZAZIVA STRAH U ČOVJEKU KOJI JE U NEREDU GRIJEHA. Nije stoga nikakvo čudo da Sveto pismo Novoga zavjeta neprestano zove na novo pouzdanje i želi od ljudskih srdaca otkloniti svaki strah. Anđeo dolazi Blaženoj Djevici Mariji i progovara joj: „Ne boj se, Marijo!“ Kao da njoj i nama želi reći: „Prestaje vrijeme straha. Sad je vrijeme pouzdanja, saveza ljubavi. Isti će se anđeo jednako tako u snu javiti svetom Josipu: „Ne boj se, Josipe! Sve ovo čudnovato što se zbiva zapravo je čudesni pohod Boga ljubavi. Ne boj se povjeriti Bogu svoj život“. Puno puta će i Isus ponoviti isto: „Ne boj se!“ Govori to Šimunu Petru kad ga zove među svoje apostole. Petar ima razloga za strah, on jako dobro zna koliko je površan i nestalan i kako lako može izigrati povjerenje. To i Isus zna. Ipak mu poručuje da se ne boji. Neka od sada više računa na Božju milost. Učenicima u panici pred olujnim vjetrom na moru poručuje da više nema razloga za paniku i strah. Sada je on tu!

Prema tome, više nema prostora za strah. Svugdje je Isus. „Reći ću vam“, govori Isus, „čega se trebate bojati: „Da vam tko ne zarazi dušu, da vam ne oduzme milosni život, da vas ne navede na grijeh i zlo.“ Bojte se grijeha. Ne bojte se onih koji mogu naškoditi vašem tijelu. Bojte se onih koji bi mogli naškoditi vašoj duši, zamračiti onaj jedinstveni i iskonski odnos između Boga i čovjeka koji predstavlja izvor pravog života.

Čini mi se da se ovih dana sve više bojimo za svoje tijelo nego za dušu: ZATO I OSTAJU NAŠI STRAHOVI, iako nam Isus neprestano poručuje: Ne bojte se! Daj Isusu svoje strahove. Jedan po jedan strah daj Isusu. Ispruži ruke prema Njemu u gesti davanja i primanja slobode pune odvažnosti i hrabrosti. Zatim zahvaljuj Isusu za svaki strah. I obujmit će te mir i radost.

Strah – početak bolesti i nevolja. Ima li izlaz? Tko vodi svijet? U čijim je rukama tvoj dan i tvoja noć? Na čijem se dlanu kuje tvoja budućnost? Tko stoji ispod svega što nas straši i uznemiruje? Ima li rame na koje se možemo osloniti a da ne budemo izdani, protjerani i ostavljeni? Ima – Isus. Da li je to istina? To znaju oni koji su se oslonili. I nitko ih više ne može razuvjeriti. Oni koračaju sigurno. Gledaju život mnogo šire od uskih zidova između rođenja i smrti. I u smrti je život, jer je život Isus Krist.

Mir vama!”, poruka je viteškog župnika fra Velimira Bavrke.