Nastavljeno suđenje za ratni zločin Armije BiH u Križančevom Selu: Svjedokinja vidjela smrskane glave na dopremljenim tijelima

Na nastavku suđenju za zločine počinjene na području Viteza, održanom koncem rujna ove godine, svjedokinja Tužiteljstva BiH prisjetila se povreda koje je uočila na tijelima dopremljenim u zimu 1994. godine.

Ljiljana Pavlić kazala je da je radila kao liječnica opće prakse u Domu zdravlja u Vitezu i da je u veljači 1994. otišla u salu škole u koju su dopremljena tijela. Napomenula je da je bila s prijateljicama koje su tražile brata.

Svjedokinja je rekla da je na podu bilo poredano više od 30 tijela u najlonu. Kazala je da su od nje tražili da obavi vanjski pregled tijela, jer se liječnik koji je to počeo raditi nije osjećao dobro i nije mogao nastaviti.

Pavlić je rekla da je išla od tijela do tijela i na komadu papira zapisivala šta je uočila. Objasnila je da u slučajevima gdje je uočila povrede glave, nije detaljnije pregledala tijelo.

“Razmrskane glave, povađene oči, odrezane uši, porezotine po tijelu”, prisjetila se svjedokinja.

Dodala je da je bilježila rane od metka ukoliko ih je primijetila, a da tamo gdje nije bila sigurna, nije navodila uzrok smrti.

Pavlić je kazala da se trudila da obavi posao najbolje što je mogla u uslovima koji nisu bili dobri, jer je sala bila puna rodbine i vojske, te buke od jauka i plača.

Prema njezinoj ocjeni, smrt lica nije nastupila u isto vrijeme.

Na pitanja Obrane, ona je pojasnila da liječnici obavljaju spoljašnji pregled tijela i mogu pretpostaviti uzrok smrti, a da samo patolog može dati definitivne zaključke.

Svjedokinja je rekla da nije utvrđivala vrijeme nastanka povreda, kao i da ne zna da li su povrede mogle nastati prilikom iskopavanja tijela.

Ona je svjedočila na suđenju Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću, koji su optuženi za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Zlatan Hidić kazao je da je bio komandir voda u 325. brigadi i da su bili u Sivrinom Selu. Ispričao je kako je jednu noć obaviješten o akciji planiranoj za sutra i rečeno mu je da treba preuzeti liniju ukoliko je zauzme probojna četa.

On je kazao da je akcija bila rano ujutro, a da su oni kasnije preuzeli linije HVO-a u Šafradinima.

“Među vojnicima se pričalo da su četvorica, petorica, šestorica zarobljeni i gore, poviše nas, ubijeni”, rekao je Hidić, preciziravši da je to čuo od svojih “linijaša” koji su bili bliže Šafradinima.

Kazao je da je zaključio da su njegovi vojnici to od nekoga čuli, jer bi mu ispričali šta se dogodilo da su vidjeli.

Svjedok je rekao da je od vojnika čuo da su zarobljenici ubijeni kod kuće Džeme Sarajlića i da ih je strijeljao Roki, za koga je u istrazi naveo da se preziva Sarajlić.

Hidić je izjavio kako je jedne prilike čuo da je Roki doveo neke Hrvate iz Zenice u pokušaju da ih prebaci, ali da njegovi vojnici nisu dali i da je otišao dalje.

Na pitanje Obrane svjedok je odgovorio da ne zna od koga su njegovi vojnici čuli za ubistva, kao ni da li je to čuo isti ili neki drugi dan.

Prethodni članakU kolovozu prošle godine odobreno najviše zahtjeva za moratorij, “posebne mjere” još traju
Sljedeći članakViteškim karatašima devet medalja u Brodu