Nastavljeno suđenje za ratne zločine nad Hrvatima u Križančevom Selu

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine saslušalo je svjedoka i prezentira materijalne dokaze o razmjeni mrtvih vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) obavljenoj u Vitezu u veljači 1994. godine.

Svjedok Srećko Stipović, koji je kao novinar prisustvovao razmjeni, naveo je da je ona obavljena na lokaciji Gropčić i da je HVO predao 22 mrtva tijela, a Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) 30 tijela. On je rekao da je ABiH predala tijela u vrećama koje su bile krvave.

Svjedok je dodao da su tijela prebačena u Srednjoškolski centar u Vitezu, gdje je, u prisustvu rodbine i prijatelja, doktor Franjo Tibold obavio svojevrsnu identifikaciju.

U vezi s ovim događajima su u sudnici emitirani snimci koje je zabilježila Radio-televizija Vitez. Stipović je kazao da doktor nije pregledao i skidao dopremljena tijela, jer za to nije bilo uslova. Napomenuo je da je Tiboldu nakon desetog tijela pozlilo i da je nastavila “doktorica Ljiljana”.

Na snimku je identificirao doktora, koji govori kako za 11 leševa iznosi zapažanja o povredama, koje uključuju “zdrobljenu glavu i lice, izvađene oči, pomjerenu vilicu i duže rezove”.

Na pitanje Obrane, svjedok je rekao da on ne zna jesu li razmijenjeni vojnici poginuli u borbi ili na neki drugi način.

Stipović je svjedočio na suđenju Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću, te Kasimu Kavazoviću. Oni su optuženi za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Na poziv Tužiteljstva svjedočio je i Reuf Šehaganović, koji je kazao da je 22. prosinca 1993. godine bio na liniji na lokalitetu Gaj kada je ujutro počela pucnjava. Naveo je da su od zapovjednika Tarahije dobili naredbu da idu dolje.

On je izjavio da je, dok su išli kroz tranšeje, vidio “par mrtvih”, nedaleko od kuće Džeme Sarajlića. Kako je rekao, bio je u zemunici HVO-a i počela je dolaziti vojska i pričali su da su ti mrtvi pobijeni, ali ne i kako.

Šehaganović je kazao da je kasnije čuo za poginule i da je neke poznavao, uključujući poštara Josipa Čalića. Ispričao je da mu je Čalić pomogao da izađe iz logora u Vitezu, gdje je bio zatočen u travnju te godine.

Tužitelj Ivan Matešić svjedoku je predočio izjavu iz istrage u kojoj je naveo da je ugledao leševe neprijateljskih vojnika kod Rokijeve kuće, da je do njih došla vijest da su bili zarobljeni i da su “pobijeni od strane Rokija”, kao i da svi to znaju u Dubravici.

“Nemojte mi to stavljati u usta. Nisam čuo… Nisam rekao, nisam bio tu”, kazao je Šehaganović.

Sarajlićev branitelj Nermin Vila pitao je svjedoka je li, dok je davao izjavu, u Tužiteljstvu spomenuo Sarajlića ili je informacija došla “s druge strane”.

“Rečeno je tako, vojska…”, kazao je svjedok, ali ga je branitelj zaustavio navodeći da misli na razgovor u Tužiteljstvu. Šehaganović je rekao da ga je tužitelj pitao: “Je li Roki?”

Muriz Karić posvjedočio je kako je u večernjim satima nakon akcije, kao pripadnik Civilne zaštite, dobio zadatak da prebaci određena tijela. Ispričao je da je po njih došla nepoznata osoba sa zaprežnim kolima i dovela ih do tranšeja.

Tu je vidio vojnike u uniformama HVO-a kako leže. Naveo je da ih je bilo devet i da su ih ubacili na kola i odvezli na lokalitet Crvena zemlja. Dodao je da su ih spustili s kola i otišli kućama.

Svjedok je kazao da mu nije poznato kako su ti vojnici stradali.

Nastavak suđenja je 15. studenog, piše detektor.ba.