Nastavljeno suđenje za ratne zločine Armije BiH u Križančevu Selu: Svjedok čuo priče o strijeljanju zarobljenika

Vitez 22.12.1993. godine. U napadu na Krizancevo selo postrojbe Armije BiH ubile 64 vojnika i civila a selo zapaljeno i opljackano. Ranjeno i zarobljeno 30 vojnika koje je registrirao Medjunarodni crveni Kriz a koji su nakon 39 dana posredstvom UNPROFOR-a i europskih promatraca razmjenjena na crti razdvajanja zvanoj Gropcic kod Dubravice. Tijela su im bila potpnuo izmasakrirana tako da ih je jedav prepoznala bliznja rodbina. Za taj zlocin jos nitko nije optuzen od strane Armije BiH.

Na suđenju za zločine počinjene u Vitezu, svjedoci Tužiteljstva BiH ispričali su kako su čuli za pogibije vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u prosincu 1993. godine.

Nusret Bektaš, nekadašnji komandir Treće čete 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), izjavio je da je u prosincu 1993. upućen u rejon Kablara kako bi bio u pripravnosti u slučaju protunapada, te da mu je to, prema sjećanju, rekao Šaćir Sivro, zamjenik komandanta brigade.

“Čuo sam pucnjavu otprilike od Šafradina. Stala je pucnjava kad je završena akcija”, kazao je Bektaš, te dodao da se, nakon što je akcija završena, vratio u Sivrino Selo. U rejonu Šafradina, kako je rekao, sreo je Šaćira Sivru i druge vojnike, te misli da je vidio i Ibru Tarahiju i moralistu Rušida.

Bektaš je izjavio da je čuo priče da su pripadnici HVO-a strijeljani u tranšeji u blizini kuće Almira Sarajlića zvanog Roki.

Nakon što mu je Ivan Matešić, tužitelj Tužiteljstva BiH, prezentirao izjavu iz istrage, svjedok je potvrdio da su se, za sudjelovanje u strijeljanju, spominjala imena Almira Sarajlića zvanog Roki i Šaćka Omanovića. U istrazi je Bektaš naveo da je vidio zarobljene pripadnike HVO-a, ali je to negirao na suđenju.

“Ja sam govorio – ‘vojnike’. Ni jednom nisam rekao da sam vidio tu HVO-o vojnike”, kazao je Bektaš, koji je, odgovarajući na pitanja Odbrana, rekao da je dosta priča čuo tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH.

Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, sudi se Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Drugi svjedok Neđad Sivro, nekadašnji povjerenik u Civilnoj zaštiti, ispričao je da su pripadnici ove službe u prosincu 1993. godine sudjelovali u izvlačenju tijela pripadnika HVO-a u Šafradinima.

Dodao je da je dan nakon akcije, kada je otišao da odnese vojsci lopate i krampe za tranšeje, u Gatačkom potoku našao mrtvo tijelo pripadnika HVO-a.

“Mi smo ga iznijeli iz potoka. Bio je u civilu”, rekao je svjedok, dodavši da je čuo da ga je ubio neki Džidić, koji se nakon dva ili tri dana nesretnim slučajem ubio.

Sivro je ispričao da mu je Muriz Karić, koji je bio na iznošenju tijela pripadnika HVO-a u Šafradinima, kazao da su tijela kupljena između kuća u tom mjestu, te da je bilo sedam ili osam tijela. Još jedna grupa tijela pripadnika HVO-a, kako je rekao, “izvučena” je u Crvenoj zemlji u Križančevom Selu.

Nastavak suđenja zakazan je za 31. siječnja.