U našoj zemlji, nažalost, prvosvibanjski praznik bit će obilježen uz priče o padu standarda, masovnim otkazima, malim plaćama

Prvosvibanjski uranak za većinu Bosanaca i Hercegovaca ove godine, kada je na sceni puko preživljavanje, nema nikakvog značaja. Zato će na tisuće radnika i onih koji, na nesreću, nemaju povoda da slave Praznik rada, ostati u kući.
Tako barem tvrde čelni ljudi Saveza samostalnih sindikata BiH, jer, kako kažu, mnogi u BiH nemaju što da jedu, a kamoli da idu na daleka putovanja ili sebi priušte da za jedan dan potroše 150 KM, koliko košta janje, simbol praznika.
Iz Sindikata navode da je danas, osim ražnja i roštilja, hladnog piva i neradnih dana, malo što ostalo za radovanje. Zato se s pravom pitaju može li se 1. svibanj uopće nazivati praznikom, a još manje praznikom rada.
A da nije riječ o pukoj nostalgiji za „boljim danima“, govore i brojke. Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju da u našoj zemlji trenutno posao nemaju čak 511.922 građanina.

Iz ove agencije ističu da u našoj zemlji skoro 160.000 domaćinstava ili oko 490.000 stanovnika živi ispod praga relativnog siromaštva.
U našoj zemlji, nažalost, prvosvibanjski praznik bit će obilježen uz priče o padu standarda, masovnim otkazima, malim plaćama, odlascima iz zemlje trbuhom za kruhom, kaže Selvedin Šatorović, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, te predsjednik Saveza sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja FBiH.
Sindikati se, prema njegovim riječima, danas više nego ikad moraju borit za pristojnu plaću, dovoljno makar da se prehrani obitelj.

Tvrdi i da se Praznik rada nekad i danas ne može porediti, jer se ranije dočekivao s optimizmom, a sada s velikom strepnjom.

Prethodni članakOdržan je 6.malonogometni turnir osnovnih škola, najbolji i najkorisniji igrač turnira Pavle Bonić
Sljedeći članakU BiH obilne padaline, jaki udari vjetra, a na planinama snijeg