Utakmica Vitez – Sarajevo, iznimne važnosti za obje momčadi, rezultatski je na kraju u potpunosti pripala gostujućoj momčadi.
Jer, Sarajevo je pobijedilo s uvjerljivih 3 : 1, pa bi se dalo i zaključiti kako pitanje pobjednika i nije dolazilo u pitanje. Međutim, nije to bilo tako. Vitežani su se, naime, srčano borili i cijelo prvo poluvrijeme organizirano branili, igrali s visoko postavljenom obranom i gostujuću momčad učinili skoro pa potpuno bezopasnom. A u brzim (polu)kontrama u dva-tri navrata su i opasno zaprijetili golmanu Sarajeva Pavloviću. Uz to, ostala je i dilema je li sudac Valjić iz Banja Luke mogao i trebao u 45. minuti utakmice svirati najstrožu kaznu za domaćine, nakon što je Đurić u kontaktu s obrambenim igračima Sarajeva pao nadomak gostujućeg gola. Ili, pitaju se Vitežani, bi li sudac Valjić svirao najstrožu kaznu da se slična situacija dogodila u šesnaestercu Viteza. Pitanje je opravdano ako se zna da je sudac Valjić bio daleko „lakši na okidaču“ na štetu domaće momčadi kada je riječ o prekršajima i dodjelama žutih kartona. Na žalost, taj sporni detalj, ili sporne detalje, u gledanoj sportskoj-emisiji, ne registrira ni BHT 1. Zašto?
U prve dvije minute drugoga poluvremena Vitežani svojom nesmotrenošću, velikim dijelom svojom krivicom, ali i majstorstvima Benka i Amara Mekića, dva puta pokleknuli i tada se činilo da je samo pitanje vremena kada će Vitez biti i „pregažen“. Međutim, to se nije dogodilo, domaća je momčad u 80. minuti preko Jevtića smanjila vodstvo Sarajeva na 1 : 2, stisnula Sarajevo na njihovu polovicu, čiji su igrači otezanjem igre, valjanjem po terenu i simuliranjem, spašavali stečenu prednost. No, u četvrtoj minuti sudačke nadoknade Radeljić je propustio priliku poravnati omjer na 2 : 2 i svojoj momčadi donijeti bod zlata vrijedan što nikako ne bi bilo nezasluženo.
Međutim, treba i reći, da za povoljan rezultat u susretu sa Sarajevom treba imati i dobru dozu sreće, splet sretnih okolnosti, što je ovaj put otišlo na stranu gostujuće momčadi, pa se može reći da je njihova pobjeda potpuno zaslužena.
Utakmica je bila dobra, prava prvenstvena, na terenu uglavnom korektna, no veliki broj navijača Sarajeva, njih oko tisuću, u određenim trenucima utakmice nekorektnim navijanjem, vrijeđanjem i ružnim porukama svom mjesnom rivalu Željezničaru ali i Vitezu, te transparentima na nogometnim utakmicama nedozvoljenog sadržaja i neprimjerenih poruka, pokvarili su lijepi sportskih ugođaj dobro popunjenog Gradskog stadiona.
Nakon utakmice trener Viteza Branko Karačić nije krio razočarenje propuštenom prilikom za bolji i povoljniji rezultat svoje momčadi protiv moćnog suparnika: „
U prvom dijelu utakmice postavili smo se „tvrdo“, recimo s nešto zatvorenijom varijantom, što je rezultiralo blagom terenskom inicijativom gostujuće momčadi, no osim jedne prilike nisu nas ozbiljnije ugrozili. S druge strane mi smo u dva navrata bili u prilikama postići gol. Na žalost, na samom početku drugoga poluvremena, u samo dvije minute primili smo dva gola, pa i unatoč klasi Benka i Bekića, takva dekoncentracija i nesmotrenost našeg obrambenog reda nisu se smjeli dogoditi. A dogodili su se i to smo skupo platili“.
