Mladi u politici: Apsolutna averzija ili odlučno s entuzijazmom

„Kako je teško očekivati da će se za interese Europe boriti Afrika, za interese zajmoprimaca zajmodavci, tako je i teško da će se bez mladih netko zalagati za ono što im uistinu treba.“

Piše: Jakov Križanović

Politika. Riječ već odavno ”ogađena” među stanovnicima ove naše, između ostalog, politikom napaćene zemlje, zemlje na koju ću se u nastavku teksta i usredotočiti. Kao što u mnogim jezicima postoje određeni članovi koji se vežu uz riječ kako bi ju pobliže odredili, tako se u BiH uz riječ politika vežu riječi ”ona”, ”ta”, što u početku, na nekakav čudan način baca lošu i negativnu konotaciju na politiku, bavljenje njome, pa nekad i samo praćenje iste.

Statistički je najstarija struktura imenovanim u državne institucije, gdje prosječna starost iznosi 55 godina, dok je prosječna starost dužnosnika u Republici Srpskoj 54 godine. Prosječna starost niža je u F BiH i iznosi 52 godine. U našoj je zemlji približno 650 000 mladih osoba s pravom glasa (od 18 do 30 godina), a to je približno 21% biračkog tijela. Niti jedan od pedeset i tri dužnosnika izvršne vlasti u BiH, F BiH i RS nije iz redova populacije koja čini više od petine biračkog tijela. Također, žalosti i podatak da je svega 3 % ‘izvršnika’ u četvrtom desetljeću života, a 6,4% nalazi se u sedmom desetljeću života. Žalosti, ali bi trebao i pozitivno provocirati mlade Bosne i Hercegovine u kojoj je gotovo 60% mladih bez posla prema Redovnom ekonomskom izvještaju za jugoistočnu Europu zemalja SEE6.

Političke stranke Bosni i Hercegovini postaju liderokratske, a nitko od vođa bh. stranaka u ovom trenutku nema ozbiljne protukandidate za najviše dužnosti unutar vlastitih organizacija. Iako ih je i bilo, postali su marginalizirani.

Sasvim sigurno krivicu za isključenost mladih i loše stanje u društvu općenito snose i mladi, koji su u velikoj mjeri nezainteresirani, a ponekada i sa nezdravim ambicijam u kojima je lako izgoriti. Istraživanja pokazuju kako više od 70% osoba do 30 godina starosti nema zanimanje za politiku.

Razgovarajući s vršnjacima uočih da se mladi žale na obrazovanje, skup javni promet, slabe studentske domove, mali broj radnih mjesta za tek svršene srednjoškolce i visoko obrazovane. Imaju pravo! Ali odakle im pravo da ih političko djelovanje ili politička zbivanja ne zanimaju? Nemamo pravo sjediti skrštenih ruku, važna je uključenost, proaktivnost, inicijative. Aktivizam je zasigurno jedan od stupova demokratskog društva, onoga društva kojemu mi i težimo kao zemlja u tranziciji.

Koliko se glas mladih u (ne)parlamentarnim političkim strankama čuje u tolikoj mjeri mladim bi trebalo biti i bolje.  Kako je teško očekivati da će se za interese Europe boriti Afrika, za interese zajmoprimaca zajmodavci, tako je i teško da će se bez mladih netko zalagati za ono što im uistinu treba. Isuviše je rizika prepustiti svoju budućnost drugome. Sudjelovanje mladih u demokratskim društvima mora biti mnogo opširnije od samog izlaska na biralište i davanja ‘iksića’ strankama ili kandidatima. Sudjelovanje u samom političkom životu daje značajan doprinos utjecaju na odluke, ideje i projekte. U prilog i ovome ide i Europska povelja o sudjelovanju mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou, koja u svome 52. članu govori da vlasti i političke stranke trebaju na odgovarajući način promovirati uključenost mladih u cjelokupan politički sustav.

No, ima nešto prirodno – biološki sat koji liderima u BiH otkucava. Nakon skoro dvadesetogodišnje vladavine morat će prepustiti čelne pozicije novim licima, koji se sve učestalije regrutiraju iz mladeži raznih političkih stranaka. Činjenica je da su organizacije mladeži kod nas sve organiziranije i broje desetke tisuća članova i aktivista.

Nama mladima ide u prilog i želja ‘običnog stanovnika’ da na jumbo plakatima vidi nova lica, lica koja zrače optimizmom, obrazovanošću, kao i želja međunarodne zajednice za pozitivnim omladinskim aktivizmom. Znatan vjetar u leđa je politički podmladak, koji sam već spomenuo. Stranke koje misle na svoju budućnost, u suradnji sa partnerima iz BiH i inozemstva, organiziraju političke akademije, seminare, radionice u cilju jačanja kadrova, koji nadam se neće postati član orkestra koji je pod dirigentskom palicom lidera stranke, nego će, vjerujem, jednom sinergijom, koristeći svoje znanje znati izboriti se za određenu političku autonomiju među sijedim glavama. Veseli snažna volja za kontinuiranom izobrazbom mladih kadrova političkih stranaka koje su proteklih godina pokrenule seminare i predavanja za mlade. Također, veliki broj mladih aktivista zahvaljujući inozemnim organizacijama dobiva teorijska i praktična znanja koja sve više imaju prigodu koristiti, jer se iz ovih baza crpe kadrovi za buduće načelnike, parlamentarce i vijećnike.

Vjerojatno je većini kojih zanima politika poznat primjer austrijskog ministra vanjskih poslova, Sebastiana Kurza koji ima 28 godina, a na poziciju je došao vrlo dobro obnašajući dužnost državnog tajnika za integracije. Dok pišem ovaj tekst mediji bruje o najmlađem premijeru u povijesti Italije, Matteu Renziju, koji ima 39 godina, a svoj politički uspon temelji fakturirajući stalne kritike starim političarima koje, kako kaže, treba baciti u smeće. Političkoj talijanskoj javnosti poznat je više od deset godine, a prva važnija dužnost bila mu je vođenje regije Firenza, koju je preuzeo još 2004., dakle kada mu je bilo 29 godina. Podsjetimo u BiH niti jedan ministar na razini BiH, F BiH i RS nema manje od 33 godine, a recimo u Parlamentu F BiH, koji je biran neposredo nema nitko mlađi od 30 godina, iako Parlament broji ukupno 98 zastupnika!

Odnos prema mladima je odnos prema vlastitoj budućnosti. Trenutak u kojemu se naše društvo nalazi iznimno je zahtjevan. Mladi ljudi imaju obvezu uključiti se u proces izgradnje demokratskog društva, te principima međugeneracijske solidarnosti, poštivanja prava svih stanovnika BiH i izgradnji zajedničke europske budućnosti BiH. Ukoliko se mladi ljudi kroz politički aktivizam ne involviraju na odgovarajući način moglo bi se dogoditi da u još manjoj mjeri bude uvjeta za zapošljavanje i samozapošljavanje, obrazovanje, putovanje, bavljenje kulturom, športom i znanstvenim radom. Stoga, odlučno za vlastitu budućnost! Na mladima svijet ostaje, zato potičimo jedni druge da se aktivnije uključimo u politička događanja, te kroz formalno i neformalno obrazovanje unesemo promjene u društvo koje su očigledno nužne.

Prethodni članakKvalitetne i moderne INOX ograde i ukrasni elementi
Sljedeći članakSvi na tribine podržati košarkaše!