Pod egidom travanj – mjesec čistoće Novi Travnik i okolne općine obilježavaju ekološki mjesec u kojem bi se svi zajedno trebali truditi poraditi na svojim ekološkim navikama kako bi imali čišći grad.
No, kakve su zaista ekološke navike građana? Jesu li zapravo svjesni važnosti ekologije, posljedica po okolinu i svega što ide sve.
Pitali smo to građane i neke lokalne aktiviste, ali i osobe kojima je čistoća u opisu posla.
Svjetlana Tokalić, direktorica JKP „Vilenica čistoća“ Novi Travnik, kaže kako ekološka svijest građana nije na potrebnom nivou, te da bi trebalo raditi s novim generacijama kojima bi usadili sve ekološke vrijednosti.
“S građanima jako puno treba raditi, mislim da ne znaju posljedice po okolinu. Dakle, ne da to svjesno rade, nego nisu svjesni što rade. Da bi sve to digli na neki nivo prvo treba raditi s najmlađim članovima društva i odgojiti jednu takvu generaciju“, kazala je Tokalić.
Prema njezinim riječima, za takvo stanje svi smo krivi i svi trebamo nastojati ispraviti takvo stanje, u prvom redu lokalna zajednica.
“I mi smo dio lokalne zajednice, sve počinje od kućnog odgoja, ali i sami način života ne može se porediti danas i prije 20 godina“, kazala je Tokalić.
S druge strane, Tanja Pejović, predsjednica Ekološke udruge Kremenik Vitez kaže kako se svijest građana o važnosti ekologije u zadnje vrijeme ipak popravila.
“Iz iskustva vam mogu reći da su građani sve više za pohvaliti ako gledamo zadnjih pet ili šest godina. I stariji i mlađi sve više obraćaju pozornost i imaju osjećaj za zaštitu okoliša. Vidljivo je to i ako gledamo eko otoke koje imamo u Vitezu, prije je trebalo tri mjeseca da se žuti, plavi i zeleni kontejneri napune, a sad recimo 15 dana. Ljudi su sigurno malo ekološki osvješteniji nego prije“, kazala je Pejović.
Različite stavove o ekološkoj osviještenosti čuli smo i od građana. Dok jedni kažu da je stanje bolje nego prije, drugi su samokritični pa kažu kako je sramotan način na koji se odnosimo prema okolišu.
“Imam baštu kod potoka i sad kad su bile poplave pokupio sam troja kolica smeća. Sramota me bilo to vratiti nazad u potok. Zašto ne bismo svi nosili papirne vrećice u trgovinu, a ne najlonske koje kasnije bacamo svuda“, zapitao se jedan građanin.
