„Dok se dvojica svađaju, treći se koristi“, stara je narodna poslovica koja se potvrdila i u zadnjem kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine.
Jer, iz „svađe“ Mladosti i Zvijezde u Ugljeviku, ustvari iz žestoke borbe koju su ova dva kluba vodila i pobjedom tražila put ka ostanku u Premijer ligi, okoristio se samo Vitez. Jer, u toj borbi, u pokušaju spašavanja premijerligfaškog statusa, „utopljenici“, Mladost i Zvijezda u ponor su povukli jedan (Mladost) drugoga (Zvijezda), a na površini, spašen, ni kriv ni dužan, ostao je Vitez, koji je izgubio (2 : 0) od Travnika u Travniku.
Ovaj put, zaista, sreće je bila na strani Viteza, u ovom raspletu Vitežane su „nosile vile“, noseći ih do ostanka u Premijer ligi iako ga, igrom u Travniku nikako nisu zaslužili. Jer, drugo su poluvrijeme odigrali sramno loše, pa su se navijači Viteza, a u Travniku ih je bio veliki broj, međusobno ironično pitali, s aluzijama na igru svojih ljubimaca, komu su u ovoj utakmici potrebni bodovi za ostanak u Premijer ligi.
No, treba reći i podsjetiti, kako se „kolo sreće okreče“, kako sreća uzima i vrača,a Vitežanima cijelo proljeće nije bila naklonjena i nekoliko utakmica su gubili u zadnjim trenucima utakmice, u sudačkim nadoknadama vremena. Istovremeno, Mladost je, nekoliko utakmica, sretno dobila u sudačkim nadoknadama vremena (protiv Viteza golom u 93. minuti), a u zadnjem kolu, za njih presudnom, sreće im je okrenula leđa.
Travničani su se borili korektno i požrtvovno, radovali se postignutim golovima, govorilo se (među Vitežanima) o radovanju „što će susjedu (Vitezu) crknuti krava“ (ispast će iz Premijer lige), o igri Travničana za nekog drugog…, što im se nikako ne može i ne smije zamjeriti. Odigrali su kako to nalaže sportski moral, bar tako je izgledalo na terenu, a jesu li igrali „za nekog drugog“ , to je pitanje koje Vitežani nisu imali pravo postavljati niti o njemu raspravljati i polemizirati.
Naime, uoči ove utakmice u Vitezu se uopće nisu bavili kalkulacijama, mogućim rezultatima koji bi im (Mladost – Zvijezda i Drina – Slavija) mogli ići u prilog, nego su se, bar tako su isticali, koncentrirali na svoju utakmicu u Travniku, na poziciju „svoju sudbinu držimo u svojim rukama“. Na njihovu žalost, uz sretni kraj, bilo je to slabo „držanje svoje sudbine u svojim rukama“, a ostanak u Premijer ligi mogu zahvaliti tek sreći i dobrim vilama.
Zašto su Vitežani, istina ozljedama znatno oslabljeni, nakon solidnog, čak dobrog prvog poluvremena, u nastavku igrali katastrofalno loše, „vukli se po terenu kao prebijene mačke, odgovor mora dati stručni stožer. Svakako i jedan broj igrača koji su u potpunosti zakazali, i već sada se može reći, sami su sebi otvorili izlazna vrata iz Kluba koji je prema njima uvijek i u svakoj situaciji bio maksimalno korektan.
