Martina Mlinarević Sopta: “Postoje takvi gradovi. S kojima se razumiješ do srži. To je meni Vitez.”

Martina Mlinarević Sopta

Ekipa koja stoji iza velike rođendanske zabave Vitezu svakodnevno dobija puno poruka podrške. Jednu takvu poruku, podrške i ljubavi prema Vitezu, a posebice prema onima koji u njemu žive, dobili su od jedne svima dobro poznate duše, Martine Mlinarević Sopta.

Jedno druženje s Vitežanima urezalo joj se posebno u srce, prepoznali smo se i zavoljeli. S nestrpljenjem očekujemo ponovni susret, a do tada…

Vitezu

Sa svojim sam knjigama imala sreću i privilegiju gostovati diljem šarolikog i jedinstvenog prostora Balkana, bivala primljena divno i sa izuzetnom toplinom, ali sam sasvim uvjerena da ono što sam osjetila u Vitezu, nikad dok živim ne može se ponoviti. Je li zbog boja jeseni što su te godine buktjele intenzitetom, opipljivošću i mirisom, ili zbog Lašve i načina kako grmi noću kad se sve utiša, ili možda zbog tih ljudi koji su za života propatili silno, a smiju se najlakše na svijetu? Je li zbog posebnog, rustikalnog ambijenta u kojeg smo se natiskali grleći se tako srcima, ili zbog groblja u Mošunju gdje svaki grob ima klupicu pored, eto tako, da odmoriš bol, da se pomakneš ustranu pa s tobom sjedne onaj kome si došao? Ne znam. Ali vrijeme u Vitezu ostati će zauvijek posebna soba u meni. Ona u koju se zaključaš kad te najgore teškoće udare. Iz koje se napajaš jedne neobjašnjive snage. To je meni Vitez. Mjesto kojem uvijek putujem.

Kad pomislim na najbolju publiku, ja vidim njihova lica. Onaj osjećaj iz oka upravo otkinutih suza što se na obrazu već transformiraju u smijeh i obrnuto, po nekoliko puta do iznemoglosti jedne čudesne noći. Kad napišem nešto što nije čuo ni pročitao još nitko, ja to najprije u glavi pročitam njima. Postoje takvi gradovi. S kojima se razumiješ do srži. To je meni Vitez.

Martina Mlinarević Sopta