Iako je u Vitezu proveo (do sada) samo 9 mjeseci (od 15. kolovoza i četvrtog kola jesenske sezone), trener Viteza Branko Karačić će, nema dvojbe, ući u uski krug najuspješnijih trenera u sedamdesetogodišnjoj povijest ovog popularnog nogometnog kolektiva.
Jer, pod njegovim stručnim vodstvom NK Vitez je izborio ostanak u Premijer ligi u najdelikatnijoj sezoni od formiranja zajedničke bosanskohercegovačke lige, kada je, zbog smanjenja lige, ispadalo čak šest klubova. A to je, za ovaj klub, uspjeh vrijedan respekta i poštovanja.
Pred polazak kući nakon dvodnevnog slavlja, pitamo popularnog trenera da rezimira uspješno proljeće kroz koje je i izboren zasluženi ostanak u Premijer ligi.
„Rezime, ako ćemo u najkraćim crtama, izborili smo ostanak u Premijer ligi, u vrlo delikatnoj sezoni kada je i nama i našim protivnicima svaka utakmica bila „biti ili ne biti“, za ostanak ili pak u borbi za titulu, za izlazak u Europu. Ostali smo i to je uspjeh svih nas. Međutim, da je, ne daj Bože, bilo drugačije, zna se na komu bi se kola lomila. To je tako i drugačije i ne može biti“
Pitamo Karačića što je presudilo, koje su to „tajne“, ako se tako može govoriti, tko su, i kako, bile lučonoše tog uspjeha?
„Rekao bih, a to za nogomet i nije uobičajeno, prije svega zaslužno je naše zajedništvo, obiteljska atmosfera koju smo mukotrpno gradili i u tomu uspjeli. Riječ je, moram to naglasiti, objasniti, unutar naše svlačionice tolerantan međusobni odnos, karakter i odgoj, i kućni i nogometni, profesionalnost, naših igrača. Pa mi, to se ne smije zaboraviti, imamo nogometno školovane a i obrazovane igrače, mladiće, trojicu s fakultetskom diplomom, imali smo poštovanje klupske hijerarhije u svim segmentima. Uz to savjesnost u radu a i svjesnost svojih snaga i mogućnosti. A ni na tom polju nismo bili „tanki“ Naprotiv. Nastojali smo mane, nedostatke naših igrača, a tko ih uostalom nema, otklanjati, svoditi ih na najmanju moguću mjeru, a one pozitivne – sportske, nogometne, karakterne, odgojne…- dograđivati, dodavati im nove pozitivne dimenzije, isticati ih i potencirati. Zajedništvo, zajedništvo…, potencirali smo, svi za jednog, jedan za sve, svi i sve za naš klub, za uspjeh, ukazivali smo, tražili, ponavljali… i uspjeli“, elaborirao je detaljno rad i put kojim su njegovi nogometaši, s njim i s njegovim suradnicima čiju ulogu i suradnju, međusobno povjerenje i dodatno potencira, koračali ka cilju..
No, iskusni Karačić nije zaboravio istaknuti ni drugu stranu medalje kada je uspjeh Viteza u pitanju.
„Jasno je, sve to bez logistike, bez čvrste podrške i sprege s našim poslodavcima, da ih tako nazovem, a dodat ću, bez tih nogometnih zaljubljenika, bez Vlatka Kafadara i Slavena Garića, teško da bi takve rezultate postigli i cilj ostvarili. A eto, kada sam govorio o zajedništvu, o dobroj atmosferi, mislio sam, svakako i na taj važni dio bez kojega ni takve atmosfere ne bi bilo. Naravno, tu je još nekolicina vrijednih ljudi čiji je doprinos radu i djelovanju kluba vrlo bitan, međutim, Vlatka Kafadara i Slavena Garića je nemjerljiv.
Iako nerado, ipak je pristao govoriti i o vrhu igračke piramide, bar kada je proljetna sezona u pitanju.
„To je uvijek nezahvalno govoriti ali od odgovora ne treba bježati. Rekao sam, kolektiv, jedinstvo i zajedništvo nosili su nas ka uspjehu. A predvodnici ovoga proljeća bili su Velibor Đurić, što se od njega, zbog znanja, iskustva, rejtinga kojega ima, i očekivalo, te Josip Šantić, dvojica vezista, dvojica vrijednih igrača. Za Šantića, koji još uvijek nije igrački potpuno sazrio, koji još može znatno napredovati, rekao bih da u budućnosti oko njega treba slagati i graditi momčad Viteza. Vrijedan je to mladić i dobar igrač i pred njim je lijepa nogometna budućnost. Naravno, ne smijemo zaboraviti izvrsnog Muminovića koji je jesen odigrao vrhunski, a i u proljeće je bio pravi, pa Jevtića, Barića, Novaka, mladog i vrlo perspektivnog Livančića…, a svima nam je žao što povrede nisu dozvolile mladom Bobanu Đeriću da pokaže što zna i što može, A uvjereni smo da dosta zna i dosta može. Ne smijem zaboraviti Hrvoja Barišića, vrhunskog potencijala, kojemu ne mogu oprostiti glupost (smiješi se Karačić) kada je u zadnjem jesenskom kolu protiv Željezničara nepotrebno isključen. A silno nam je nedostajao čak četiri utakmice. E sada, da ne nabrajam dalje, nadam se da ste zadovoljni odgovorom, a ja ću još jednom potencirati: pobjednik je momčad jer nogomet nije, recimo, tenis, nego kolektivni sport. A mi smo, uz svu kvalitetu pojedinaca, bili, prije svega, dobar kolektiv.“
Što o kako dalje? Gdje je u nastavku priče Branko Karačić.
„Kada sam odlučio ići u Vitez neki prijatelji su mi govorili da sam lud, da Vitezu spasa nema. A ja volim izazove, svidjeli su mi se u razgovoru čelni ljudi Kluba, prije svih Vlatko Kafadar, došao sam u Vitez, uspjeli smo. U Vitezu mi je bilo lijepo i vračam se u Zagreb s najljepšim utiscima. Tu mislim na dobroćudne i dobronamjerne ljude u i oko kluba, na navijače…To iskreno govorim jer sam se u Vitezu ovih osam – devet mjeseci, zaista lijepo i ugodno osjećao. Što će biti dalje? Dogovorili smo se, još nekoliko dana ćemo se radovati, uživati u uspjehu koji smo zajedno ostvarili, a onda ćemo sjesti za stol. Ne bude li prave prilike za odlazak u inozemstvo, Vitez apsolutno ostaje u igri, naravno, budu li me htjeli i željeli“.
