Lažni mir nedjeljnog jutra – u zemlji afričke demokracije

Nedjeljom sebi priuštim jedno pristupačno i vjerojatno zato prilično redovito zadovoljstvo. Ujutro, uz prvu kavicu i prije svih ostalih dogovorenih ili spontanih, a za taj dan primjerenih, aktivnosti volim pročitati nedjeljna izdanja dnevnih tiskovina. Volim tako početi nedjelju. Ostatak dana može biti u režiji nekog drugog i pritom je jedino bitno da mi bude zabavno i ne previše naporno u dodijeljenoj ulozi za taj, od Boga za odmor stvoren, dan. Jer, ako nedjelja prođe dobro i tako završim tjedan, lakše se podnosi radni ponedjeljak i naredni tjedan.

Za vitez.info piše: Bojan Domić

Baš zato volim ta lepršava, a ipak bogata svakojakim autorskim tekstovima i informacijama, nedjeljna izdanja novina koja se izdvajaju od onih svakodnevnih, meni suhoparnih i preozbiljnih tema, šturo obrađenih agencijskih vijesti.

Istina, prošle nedjelje su i ova moja omiljena izdanja na naslovnici donijela ozbiljne teme. Kriza se vraća. Pad dionica na burzi i pad kreditnog rejtinga  SAD-a. Možda to i ne bi bilo dovoljno da mi pokvari tu nedjelju da previdjeh tekst koji nam slikovito objasni da je kreditni rejting SAD-a pao s AAA na AA+ i da to nosi ozbiljan problem za američku ekonomiju, pa i politiku. Te, da će se sve sustavom spojenih posuda prenijeti na svijet i svjetsku ekonomiju. Kažu analitičari, Obama vjerojatno gubi naredne izbore. I to pročitah.  Ali ono što sam pročitao, a volio bih da nisam – jer to kod mene otvori spiralu razmišljanja, a potom i gorkih spoznaja totalno neprimjerenih za nedjeljno jutro i to još uz toplu kavu – pročitah i saznah tom prilikom informaciju o kreditnom rejtingu BiH, a on je ako niste znali B+ i to po S&P, tako piše tamo. Pa što ako je B+ ???, vjerojatno bi netko neinformiran pomislio da je bar D – ili tako nešto.  Pa, poznato je da nismo ni Švicarska, a ni Austrija. Ovo drugo smo nekad davno bili, a sad često spominjemo, a ovo prvo smo se nekad nadali biti. Tako su nam bar govorili političari i tražili poveznice s tom mirnom, bezbrižnom i bogatom zemljom. Sad i u to slabo tko vjeruje ovdje, a još manje danas tko spominje. Ne znam zašto, ali piši propalo, daleko je Švicarska od nas, a i mi od nje. Austrija također.

Mene to nedjeljno jutro zabrinuše druge poveznice, a to je da s nama taj kreditni rejting dijele, pazi sad ovo: Angola, Senegal, Kenija,Nigerija, Zambija, Mozambik i Albanija, a iznad nas su, kao, napredni Uganda i Mongolija, a još više iznad nas tamo oko BBB ili više svi naši susjedi iz regije i s kontinenta. S nama Albanija, ispod nas malo tko, odnosno nitko s ovog kontinenta – ukupno desetak nekih jadnih državica. Dobro je ima i Albanija s nama. Bog im dao svakog dobra, nismo sami, i oni su s nama u tom B+ rejtingu i ocjeni. Barem nek’ nismo sami među tim nesretnim narodima. Dodajmo k tomu još i podatak da će popis stanovništva ove godine biti održan u čitavom svijetu, ali neće u BiH. I znate gdje još? U Somaliji !!!

Osjeća se čovjek nekako lošije pijući onu toplu, vjerojatno arabica kavu, možda ubranu tamo negdje u Etiopiji, vjerojatno od polugolog siromašnog farmera, koji dnevno zarađuje par dolara. Nije moguće  da mi je domovina na toj razini, barem po tamo nekom S&P.

Ma ne, kakva Botsvana da bude iznad nas. Ma daj?! Istina, i kod naših farmera su goli tekući računi, poticaji nisu legli na račun još od prošle godine, cijena proizvoda loša, ali opet uspoređivati ih ???? Ma, nigdje veze. Nije isto. Istina je da i Etiopija izvozi samo poluproizvode i sirovine, a većinu potrebnog jednostavno uvozi kao i mi, odnosno naša BiH, ali opet drugo je to.

No, crv radi dalje, spirala gorkih spoznaja vrti i baš tad kad ne treba, kao na traci se sjetih prošlotjednih vijesti o smrti tužiteljice Dijane Milić, koju neka bolest savlada, ne sjetih se koja, tek znam da je bila uzrokovana društvenom nepravdom prema njoj. Hobotnica korupcije pravosuđa i društva općenito ju je svladala – na žalost, nije iznimka, u svim branšama i javnim poslovima časne iznimke loše završavaju. Takva je valjda naša afrička sudbina. Sjetih se i naše vlade (one, kojoj je suverenost mimo Ustava potvrdio međunarodni visoki predstavnik, odnosno vrhovni suveren u BiH) i nedavnih vijesti o poljodjelcima koji su blokirali granične prelaze, jer očito da resorni ministar radi po uzoru na afričke kolege ogrezle u korupciji i kriminalu i koji na vlast dolazi mimo Ustava, a po milosti domaćih diktatora i stranih moćnika. Pri dolasku na vlast se dopušteno koristiti ucjenama, bombama pod automobilima, lažima, obmanama, jer te i mnoge druge stvari su dio političkog folklora.

Napadi na slobodu tiska i govora, te općenito ograničavanje svih vrsta sloboda kako pojedincima tako i narodima su prisutni. Da onaj nesretni Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne izgubi parnicu u Sarajevu, jer je objavio nešto što nije smio i (s)ud promptno reagira… I to mi pade na pamet, jer nije davno bilo.

Sjetih se da me nedavno kolega, inače urednik jednog našeg Portala, zamolio na kavi da pogledam i dam neko svoje mišljenje o  radovima jednog marljivog studenta koji mu ih je ponudio za objaviti. Radilo se o ocjeni američke politike u BiH ili tako nešto, a ja se sjetih kako taj pronicljivi student opisuje američku politiku i njihov, svima znani pragmatizam prema nama, ocjenjuje. Američka politika želi jedan politički centar za, po njihovim razmjerima, malenu BiH, a ne desetke vlada, parlamenata i različitih mjesta gdje se donose političke odluke. Za njih je to too complicated. A pored tog, pravi im problem pri širenju vlastitog političkog utjecaja i to više komunikacijski, a manje real politički. Jer, tu je komunikacija, a i politika jednosmjerna. Ali, problem je problem i treba ga izbjeći, pa i prema prijateljskoj i savezničkoj BiH, komunikacija mora biti jasna. ‘Oni okom mi skokom’, što bi rekao naš narod. Ma da, kakvi mi, pa SAD ima i po Africi desetine takvih saveznika i prijatelja. Stoga su prema nama pragmatični i odlučni, a sve za naše dobro. Parafraziram rad ovog studenta.

Sjetih se ja i vremena mog studiranja, kad sam pomno pratio predavanja iz Međunarodnih odnosa, bilo mi to zanimljivo, te sam živo pratio sve vježbe  i ‘gutao’ literaturu o američkoj politici i odnosima prema trećem svijetu. Sjetih se i svih onih primjera koje smo tad koristili kad bi neku državu ocijenili kao ‘banana državu’, državu pod protektoratom ili pak diktatorski režim gdje demokracija ne stoluje (u literaturi to označavaju kao ograničene slobode ili demokracija), a stanovnici su predmet žaljenja.

Danas, čak i studenti bez studioznijeg razmišljanja Bosnu i Hercegovinu ocijene kao takvu. Protektorat pod međunarodnom upravom koji je nefunkcionalan kao Sudan ili Eritreja. Istina, ne pogriješe ni najmanje.  Njihovi profesori to rade rjeđe i javnost isto tako, da li zbog ponosa ili nečeg goreg. Ne znam, a možda i ne želim znati, dovoljno sam si pokvario tu nedjelju. Što dovoljno?! Ma, i previše!

Kakva nas sudbina čeka u toj afričkoj budućnosti BiH? Imamo li uopće budućnosti? Ne znam! Možda da, kao kakav plemenski vrač, pogledam u onu šalicu od kave, koja mi baš i nije sjela. Tako se i u Africi predviđa budućnost, jer je sve nepredvidivo i promjenljivo. Pa ta metoda dođe kao najsigurnija. Tako i ovdje. Možda bude uspostavljena vlast. A možda i ne. Može i ovako i onako. Tko zna, možda se dogovore! A možda i ne. Sve određuju moćnici i njihovi hirovi ili interesi, ništa principi, racionalnost, zakonitost i ako ništa zdrava logika.

Kako je samo dobro u svojoj letargiji ne primijetiti sve oko sebe. Praviti se Englez ili Francuz u svojoj vlastitoj zemlji. Everything is OK. Jest. Aha. Malo morgen.

Da je bar ponovno utonuti u onu na tren i maloprije izgubljenu zadovoljštinu nedjeljnog jutra uz kavicu i sanjati neku drugu stvarnost, a da nije afrička. Da i to je Bosna i Hercegovina.

Good by dreams.

Good morning Africa !