Kultna sarajevska predstava “Ja, mahaluša” nasmijala Busovljake

Hit predstava “Ja mahaluša” – inscenirana prema prošlogodišnjem bestseleru autorice Indire Kučuk Sorguč izvedena je sinoć u prepunoj dvorani kina „Theatre“ HKD-a Napredak u Busovači.

Bilo je to 137. izdanje glumačkog para Nele Đenisijević i Nenada Tešića koji su oduševili busovačku publiku.

Svaki glumački geg, šala i replika izazvali su salve odobravanja i smijeha u maniri kabarea, stila do sada jedva poznatog busovačkom gledalištu. Za nedavnog gostovanja u Švedskoj ovaj projekt naišao je na sjajan prijem, a izdvajamo odlomak iz kritike u jednom eminentnom švedskom časopisu iz kulture.

“Nela Đenisijević ima sjajan uvid u ono što o glasinama zna osoba koju ona glumi. Njen izraz lica i govor tijela je veoma izražajan i kada prenosi glupe šale. Ona publiku u potpunosti drži u šaci. Nela Đensijević je primadona i ona u potpunosti nosi nastup. Uz nju je i pijanista Nenad Tešić koji je također poput nje u strip maniru i izgleda kao mješavina Rowen Atkinson u ulozi Mister Beana i klasičnih istočnoeuropskih ljubavnika. Dvoje glumaca, klavir, minimalna rekvizita, ponekad je samo to potrebno za stvaranje pjenušave čarolije na pozornici”.

„Ja, mahaluša“ – djelo Indire Kučuk Sorguč pokušaj je da se kroz utjelovljeni tip moderne, urbane žene raspete između svoje stečene polne i društvene ravnopravnosti, nagomilanih društvenih, obiteljskih i poslovnih obveza, zatrpane nametnutim izvanjskim vrijednosnim atributima društva zatečenog u burnim globalnim procesima jednog još nekonzistentnog društva kao što je ovo naše BH rascijepljeno društvo; pokušaj je to dakle, da se kroz komediju dođe do jedne društvene katarze, istovremeno u dubokom uvjerenju da je to moguće: da smijeh dovede do preispitivanja društvenih pojava i vrijednosti, ne bi li svojim, poznato je, pozitivnim učinkom, pokrenuo jednu sveopću društvenu katarzu. Pokušaj je to i dodavanja nove vrijednosti u deskripciju polne i svakovrsne druge društveno-pravne ravnopravnosti.

Čini se da su salve smijeha busovačkog omanjeg gledališta, ali zato istinskih ljubitelja umjetnosti, izraz dobre recepcije djela i njegove žive prezentacije. Bilo kako bilo, više od sat i pol smijeha zadovoljilo je ukus publike koja je to nagradila burnim pljeskom – onom jedinom pravom nagradom glumcima.

Prethodni članakBUSOVAČA: Danas 23. obljetnica Zbornog područja HVO Vitez
Sljedeći članakDvadeset treća godišnjica osnivanja ZP Vitez