Kuda plovi viteški (nogometni) brod?

Nezaustavljivo u provaliju, mišljenje je mnogih ljubitelja nogometa u Vitezu. A gdje je i što je lijek za toj strmoglavi pad koji traje evo pet prvenstveni kola, a u svakom je Vitez išao korakom od sedam milja ka toj premijerligaškoj provaliji.

Jer, Vitežani su u šest prvenstvenih proljetnih utakmica osvojili samo tri boda (pobijedili su Čelika u prvom proljetnom kolu u Vitezu 1 . 0) a nakon tog obećavajućeg starta uslijedio je katastrofalan nastavak s pet uzastopnih poraze i tek s jednim postignutim golom (protiv Širokog u Vitezu 1 : 3).

Nakon nedjeljnog poraza u Ugljeviku protiv također „davljenika“ Radnika iz Bijeljine, a Vitežani su se iskreno nadali da će u toj utakmici doći do za njih povoljnog zaokreta u igri i rezultatu. A nije bilo nijednog ni drugog, nego je to bio novi „trokorak“ ka navijačkim „crnim slutnjama“. A od takvih slutnji nije daleko ni rukovodstvo kluba, pa su u opciji i promjena trenera, a dođe li do takvoga raspleta olakotna je okolnost čelništvu što je trener Miše sam ponudio svoj trenerski mandat na raspolaganje.

„To je, jednostavno, moja profesionalna i ljudska obveze, to je , rekao bih, i moralno, a odlučuju ljudi iz rukovodstva kluba. To sam predsjedniku Gariću rekao i jutros (ponedjeljak ujutro), no ostalo je sve otvoreno do daljnjeg, do kraja tjedna. Vidjet ćemo, a nedvojbeno je da smo zapali u tešku krizu, u vrlo tešku situaciju kada je u pitanju ostanak u ligi, što nam je bio i primarni cilj od nastavka proljetne sezone. Nadali smo se da ćemo „vodu okrenuti na svoj mlin“ u susretu s Radnikom, a „zaboravili“ smo da se u svakoj utakmici „pita“ i protivnika. A u ovoj utakmici odgovor Radnika je bila bolja igra, zaslužena pobjeda uz izvrsno suđenje sudačke trojke na čelu s Obradovićem iz Stoca“.

Gdje su uzorci takvim igrama i rezultatima, pitanje je na koje nema odgovora ni trener Miše.

„Zaista je teško odgovoriti na to pitanje. Gledajući s glave na glavu, s igrača na igrača, mi smo bolji od Radnika. No, što to vrijedi kada nas Radnik pregazi, kada na toj njihovoj pobjedi nema nijedne mrlje. Kvaliteta se pokazuje igrama na terenu, a ne nekakvim rejtinzima i ranijim zaslugama. Igrače ne možemo promijeniti, pa ostaju samo dvije solucije – moja smjena, ili nastavak rada i borba do kraja, jer još uvijek nije sve izgubljeno. Raduje me da su i igrači shvatili da je „vrag odnio šalu“, da sami, međusobno vode razgovore, ima tu i verbalnih duela, sve u granicama traženja uzroka svega ovoga što nas je zadesilo. Možda je to dobar pokazatelj, jer i u njihovim glavama se mora koješta promijeniti. Nastavljamo rad, sve poduzimamo da nađemo izlaz iz „začaranog kruga“, a što će biti s mojim statusom, iskreno kažem, ne opterećujem se. Zaista, sada i u ovakvoj situaciji, za to nemam vremena. Uostalom o tomu neću odlučivati ja ni moji suradnici nego ljudi koji vode ovaj klub. A svaku odluku ću bezpogovorno prihvatiti.

Prethodni članakKlapa Trebižat u Vitezu
Sljedeći članakJavni poziv za odabir korisnika za podizanje nasada jagodastog voća na području Središnje Bosne