Kuće obnovljene, a radio slušaju pomoću akumulatora

altSelo Djakovići udaljeno je od Novog Travnika tek pet km, ali kao da je miljama daleko jer u ovo povratničko mjesto, gdje je obnovljeno 28 kuća, struja još nije stigla. Zbog toga u selo su se vratila tek trojica samotnjaka, koji zbog visokog snijega mjesec dana nisu mogli po namirnice. Već im je ponestalo hrane, ali i sijena za konje. Noći su provodili u mraku jer su, kako kažu, čuvali svijeće za “gore dane”.

Obnovljeno 28 kuća

Selo Djakovići do rata je imalo oko 200 žitelja koji su živjeli u 58 kuća. Obnovljeno je 28 kuća, ali struja nije stigla. Marko Ćorić kaže kako su se stanovnici ovoga sela raselili diljem svijeta. – Prije rata naše selo je imalo 42 telefona, struju, vodu, školu. Danas ima samo 28 obnovljenih kuća i tri povratnika. Moja kuća je također obnovljena, ali kako ću se vratiti sa starom nepokretnom majkom u kuću bez struje. U Novom Travniku plaćam stanarinu iako imam svoju kuću. Mnogo Hrvata bi se vratilo da imaju struju. Koliko mi je poznato oko 200.000 KM je izdvojeno za elektrifikaciju našeg sela, ali ne znam gdje je taj novac završio, tvrdi Marko Ćorić. U posjetu kod Ive i Joze zatekli smo lovce i planinare iz Travnika. Jozo Ćelam pokušava upaliti minijaturni TV prijemnik, koji je prikopčan na automobilski akumulator. Ne ide, nema slike. Nekako je “naletio” na radiopostaju. Pokazuje nam konje, ovce, kokoške, pa čak i divlju mačku. Pripitomila se loveći miševe. – Neće djevojke ovamo u naše selo jer nemamo struju.

“Vukovi samotnjaci”

A tko će živjeti bez struje, osim nas “vukova samotnjaka”. Znam sve spremiti, oprati, radit na njivi, ali puno bi mi lakše bilo da imam ženu, kaže Ivo, a Jozo Ćelam govori kako je život na selu ipak bolji i ljepši nego u gradu.

“Samo da je još struja, ovdje bi bio pravi raj”, kaže Jozo. Stipo Čorić također ima obnovljenu kuću u Djakovićima, ali ne može se vratiti u nju jer nema struju.

Srećko Stipović / VLM