Kraj nogometna karijere Mladena Jurčevića

Svemu dođe kraj pa tako i karijeri istaknutog nogometaša i kapetana premijerligaša Viteza, Mladena Jurčervića. Na žalost i njegovu i navijača Viteza, kraj karijere uzrokovala je viša sila, stalne, ponavljane ozljede lijevoga koljena, što je i razlog da ovog proljeća Jurčević uglavnom nije mogao pomoći svojim suigračima, svom klubu u teškoj i neizvjesnoj borbi za ostanak u Premijer ligi koja je, s puno sreće, ipak uspješno okončana.

A mnogi će reći da je Jurčević bio zdrav, da je mogao igrati i dati sve od sebe, po čemu je i inače poznat i priznat, Vitez ne bi došao u situaciji u zadnjem kolu, u zadnjim minutama, spletom sretnih okolnosti, sačuvati premijerligaški status.

Saopćio je svoju odluku predsjedniku kluba, Slavenu Gariću, treneru i još nekim klupskim dužnosnicima, a s velikim emotivnim nabojem o toj odluci kada drugoga izbora i nema, govorio je za Večernjak. „Mislio sam, nadao se, da će moje koljeno „proraditi“ pa izdržati, da ću moći nastaviti trenirati i igrati s punim žarom i s punim angažmanom, no prevario sam se. Liječnici su mi rekli kako bi koljeno mogli „krpati“, osposobiti za privremene i određene nogometne napore, ali nikako za duži period a pogotovo ne za pravi profesionalni nogomet, posebno onakav kakav ja igram i kakav je moj odnos spram igri bio u svim klubovima u kojima sam igrao. Zdravlje ili nogomet, rekli su mi liječnici , a ja sam to već odavno osjećao, istovremeno se nadajući da ipak nisam u pravu. Na žalost, bio sam!

Jurčević ne krije da mu je teško, da sam sebi ne vjeruje da je došao nogometni kraj. „Hrabre me prijatelji, dobri ljudi kako je svaki kraj određenih životnih perioda, zanimanja, profesionalnih ili amaterskih angažmana, težak, stresan, emotivan. Srce hoće, zdravlje ne da! Kako i kuda dalje? Kako „naći snage u onomu što nam je ostalo“, kako pjesnik kaže, pitanje je koje se neumitno nameće. „

Nogomet neizmjerno volim, pa se nadam i ikreno želim svoj nogometni život nastaviti u svom matičnom klubu. Gdje, na kojoj funkciji i nije tako važno ali, zašto kriti, želim da to bude vezano za prvu momčad. Naravno, raditi i krenuti u nogometno školovanje. Hoću li naići na razumijevanje, zaista ne znam. U tom smjeru ništa mi nije rekao ni predsjednik, ni drugi iz kluba s kojim sam o tomu razgovarao.. Ja sam otvoreno i pošteno iznio svoje želje i nadanja, a hoće li se i ostvariti, odlučuju drugi. Zahvalan sam im na svemu što sam s njima u svom Vitezu nogometno doživio i proživio, ali i vjerujem da naša suradnja nije završena. Nadam se!

Kroz razgovor Jurčević nas podsjeća na veliko iskustvo koje je stekao kao profesionalni nogometaš u tada snažnim hrvatskim prvoligašima, Varteksu i Šibeniku. U bosanskohercegovačkim vrhunskim klubovima, Čeliku (u dva navrata) i Širokom Brijegu, u svom matičnom Vitezu, u europskim klupskim i reprezentativnim selelekcijama (U – 21 – 21 nastup), s trenerima Antom Rajkovićem, Besekom, Miroslavom Čirom Blaževićem, Dalićem, Karačićem, Jovićem, Musom, Mišom..,. „Neću reći kako je moje znanje „Bogom dano“, ali veliko iskustvo je neosporno i rado bi ga prenosio na igrače moga Viteza, na igrače kod kojih, vjerujem, imam i autoriteta i poštovanja“

Uskoro će početi pripreme za novu sezonu,a hoće li s igračima i sa stručnim stožerom biti i Jurčević, zaista je teško reći i nekorektno predviđati. Ali, ne treba dvojiti da će NK Vitez svom kapetanu prirediti oproštajnu utakmicu. „Ako će je biti neka to bude susret s Čelikom jer iz Viteza sam preko zeničkog premijerligaša krenuo u svijet profesionalnog nogometa,pa neka onda u dresu svog Viteza protiv Čelika i definitivno zaključim svoji igračku karijeru“, poručio je Jurčević.

Prethodni članakTiskari Rotograf potreban djelatnik za grafičku pripremu – DTP
Sljedeći članakNa odluku o Međugorju sačekat ćemo još nekoliko mjeseci