Korisni Mac programi

Nekada mi se čini da potpuno zapostavljamo Linux i Mac korisnike, pa kako bismo to barem malo ublažili, danas vam donosimo nekoliko Mac programa koje ćete moći koristiti svakodnevno, a i vrlo su korisni. Najveći problem, inače, nam je što više od 90 posto naših čitatelja su Windows korisnici, pa se najčešće njima prilagođavamo.

Iako, nema razloga da ne objavljujemo vijesti o Macu, pogotovo sad u zadnjih par dana kako je Apple opet vrlo aktualan. Ne zbog nekog novog iProizvoda, nego zbog ostavke Steve Jobsa. Na njegovo mjesto je došao Tim Cook koji će ga, nadamo se, dostojno zamijeniti. No, ne brinite se. Apple proizvode barem godinu dana unaprijed planira, stoga će vjerojatno sve ići po planu. I iPhone 5, i ovaj novi redizajn Macbook Aira, iCloud, iOS 5, najavljuje se potpuni redizajn iMaca. Vidite da Apple radi punom parom, bez obzira na marketinškog genija zvanog Steve Jobs.
No, što vam mi danas donosimo? Donosimo programe iz nekoliko kategorija koje mislimo da su popularne i korisne, pogotovo za nove Mac korisnike. Stoga, Mac korisnici, navalite na čitanje, a vi ostali slobodno pročitajte tekst i uvjerite se da ja Mac OS X uz rame i Linuxu i Windowsima i da sve predrasude koje možda imate o OS X-u, možda i nisu opravdane. Isto tako, daleko od toga da OS X nema mana. Ima, ali su male, zanemarive i Appleov OS radi super brzo i pouzdano. Što ne bismo uvijek mogli reći za Windowse.

Office suit: iWork vs. MS Office 2011

Iskreno rečeno, teško se odlučiti koji office suit na Mac OS X-u koristiti. I jedan i drugi imaju neke fantastične feature, odlične alate, a opet su različiti. Izbor je na vama, a mi ćemo samo predstaviti neke prednosti ovih paketa.

iWork ’09 je dobitnik prošlogodišnje nagrade Reader’s Choice, no tada u natjecanju nije bilo MS Officea 2011, nego verzija iz 2008.-e godine, no nije to toliko ni bitno, kao ni podatak da je OpenOffice bio drugi izbor čitatelja.

iWork je paket od 3 vrhunska alata koji praktički pokrivaju 95 posto vaših potreba, a sastoji se od alata: Pages, Numbers i Keynote. Prije nego ukratko pokrijemo svaki od ovih alata, napomenimo samo da je zadnja verzija praktički revolucionarna naspram starijih verzija i donosi mnogo, mnogo toga. Previše za ovaj post.

Pages je nešto slično Wordu, dapače, jako sličan alat, no opet ima mnogo featurea koji znaju biti vrlo korisni, posebice ako izdajete časopis ili nešto slično. Pages je kombinacija Worda, Quarka i InDesigna, sa elementima Publishera. I prije nego Windows korisnici počnu prigovarati da pretjerujemo, moramo ih podsjetiti da je Pages alat sa jako puno nagrada iza sebe, da nije kao Word dizajniran samo sa jednom namjenom (pisanju tekstova), nego nudi malo više. Nemojte osuđivati prije nego ga sami probate. Također, Pages nudi potpuno povezivanje sa Numbersima (malo kasnije o tome), sa mailom (kako biste lakše mogli pisati i slati mailove), kalendarom, te još nekim korisnim aplikacijama. Isto tako, ako se bavite pisanjem, ne morate instalirati dodatne programe poput Nisus Writer PROa ili Scrivenera, jer imate ugrađene Advanced writing tools, odlično napravljen page layout i razna formatiranja, kompatibilan je sa MS officeom, Open officeom i ostalim programima za pisanje.

Numbers je, u drugu ruku, jako sličan Excelu i služi za ispisivanje tablica i prikupljanje podataka iz tih istih tablica, koje možete „pretočiti“ u razne grafove. Vrlo korisno ukoliko se bavite analizom nekog dijela tržišta jer ćete sve imati nadohvat ruke. Ukoliko u jednoj tablici imate mnogo podataka, moći ćete ih u samo par klikova mišem prebaciti u nekoliko tablica, podešavati sve moguće parametre, spojiti Numbers sa Pagesima, te napisati grafički vrlo lijepe izvještaje, bez poteškoća ubaciti sve matematičke formule koje se danas koriste, otvarati Excel i ostale formate sa ovim programom i još puno toga.

Za kraj smo ostavili Keynotes, Appleov program za izradu prezentacija, kojeg i sam Steve Jobs koristi za predstavljanje novih iProizvoda. Točnije, koristio je Keynotes. Najjači adut ovog alata su jaki grafički alati, mnogi templatei i grafička riješenja, Magic move dodatak (potražite sami više detalja), odlične animacije, lakoća dijeljena podataka, kompatibilnost sa svim iProizvodima, ali i računalima. Svakako preporučamo i knjigu: The presentation secrets of Steve Jobs!

S druge strane imamo Office 2011 (Microsoft je i ovdje vidio svoju priliku), koji je stvarno odličan. Ne bismo to rekli za verziju 2008, no ona je prošlost. Sigurni smo da se većina vas susrela sa MS Officeom, stoga ga nećemo previše analizirati, nego samo pokazati neke razlike koje se odnose na relaciju Mac-PC. Verzija za Mac ima 4 alata u paketu: Word, PowerPoint, Outlook i Excel.

Sam Word i nije toliko različit od verzije sa PC-a, točnije verzije 2010. Jedino bismo rekli da su meniji drugačije organizirani, te nova verzija izgleda malo „kockasto“. PowerPoint već ima nekih razlika, no opet ništa drastično. Sa nekoliko dodatnih opcija, olakšano je uređivanje slika, teksta (posebice formatiranje teksta), dijeljenje prezentacija online (uz pomoć Windows Live SkyDrivea), te rad više osoba na jednom fileu. Osobno, više preferiram Keynote zbog puno više mogućnosti.

Spomenimo još samo Outlook koji u sebi ima ukomponirane poruke, kontakte, taskove, kalendar i još mnogo toga. Jako nam se sviđa My Day opcija u koju imate ukomponirane sve vaše obaveze, sastanke i slično i lakše ćete se koncentrirati na važne stvari, a nećete vrijeme trošiti na razmišljanje kad imate sastanak, gdje ga imate i slično.

iWork ili MS Office? Izbor je na vama, nećete pogriješiti niti sa jednim paketom alata. Nekako smo mišljenja da će Mac korisnici ipak više koristiti „službeni“ Apple suit, no možda se varamo.

Backup software: Carbon Copy Cloner (CCC) vs. Apple Time Machine

Opet imamo dva odlična softvera, koji se bore za prvo mjesto u svojoj kategoriji. No, samo da napomenemo za one koji ne znaju, Apple ima jako zgodan proizvod koji se zove Time Capsule, odnosno prevedeno – vremenska kapsula. Kao što joj i samo ime govori, služi za „vraćanje kroz vrijeme“, odnosno backup i vraćanje starih izbrisanih podataka. S njim se uvijek povezivao softver Time Machine, no ne mora to biti baš tako. Postoje i jeftinije varijante. Time Capsule od 2 TB trenutačno dođe malo više od 3000 kuna, što za naše prilike i nije baš jeftino. Eventualno se putem eBaya ili preko portala kao što je Njuškalo može naći i za 1500-2000 kuna (više-manje rabljene).

No, Carbon Copy Clearner – program popularan još od ranih verzija OS X-a, a služio je za kreiranje bootabilnog optičkog medija, odnosno, radio je kopiju OS-a te ste u slučaju neke nesreće mogli vratiti staro stanje. Danas je taj softver malo proširen i služi za izradu potpunog backupa. Glavna poboljšanja se ne odnose na grafičko sučelje (ono je još uvijek prilično oskudno i jednostavno), nego na procese u pozadini koji su glavni adut CCC-a. Način na koji kopira fileove je drugačiji od Time Machinea, jer CCC kopira blokove podataka i radi repliku vašeg hard diska (točno tamo gdje su podaci spremljeni na vašem glavnom hard disku, tako će biti spremljeni i na vanjskom disku, kojeg koristite za backup). Moguće je i kopirati file po file, no time ne dobivate ništa posebno. Da sumiramo, glavne odlike su mu kvalitetan backup, izrada bootabilnih CD/DVD-a i jednostavno sučelje, dok su mu mane spora izrada backupa, ne možete podesiti vrijeme backupa (dnevni raspored) nego morate svaki put ručno pokrenuti program, te razni errori koji se znaju sami od sebe javiti.

Apple Time Machine je vrlo jednostavan softver kojeg je najlakše spojiti na već spomenutu Time Capsuleu. Ona vam može biti i wireless router, ali primarno je wireless data storage. TM najčešće radi u pozadini i u nekom vremenskom intervalu radi backup vaših podataka. Da li će to biti jednom dnevno, svakih sat vremena ili ćete vi to ručno pokretati – na vama je da odlučite. Isto tako, sa TM-om je lako vraćati fileove koje ste izbrisali ili davno negdje zagubili i zapravo ne nudi ništa spektakularno, ali je jako koristan. Svi dobro znamo da treba svako malo raditi backup podataka ali nam se neda ili zaboravimo, a ovako će softver sve odraditi umjesto vas, nakon što ga prvi put podesite. Najveća mana TMa je jako spori inicijalni backup.

Opet napominjem, idealno bi bilo koristiti Time Capsuleu zbog nekih njezinih dodatnih mogućnosti, ali najveći problem je visoka cijena.

Pokretanje Windowsa na Macu: VMWare Fusion vs. Parallels Desktop

Kada ljude pitate zašto ne koriste unix-based operativne sustave, najčešći odgovor će biti da više od pola programa neće raditi. I donekle, to je istina, iako dobar dio programa ima i verziju i za Linux i za Mac OS X. S druge strane, određeni programi neće raditi pa ćete se morati snaći. Najlakše je da emulirate Windowse (ili Linux) unutar svog operativnog sustava.

Trenutačno nećemo ulaziti u to koji je program najbolji, no dva najkorištenija su sigurno VMWare Fusion i Parallels Desktop. Prvi spomenuti je softver za emuliranje drugih operativnih sustava poput Windowsa, Linuxa, Solarisa i nekih drugih u bilo kojoj varijanti. To je važno radi pokretanja određenih aplikacija koji ipak neće raditi na OS X-u iz nekih čudnih razloga (recimo CISCO softver). Ili ne postoji varijanta za Mac ili još uvijek aplikacije nisu prilagođene Lionu. Kako god bilo, zgodno je imati neku alternativu. Da biste uopće mogli koristiti i emulirati još jedan OS, morate ipak imati nešto računalnih resursa viška. Konkretno, za VMWare morate imati 64-bitni Intel procesor, 2 gb (ili više) RAM memorije, ATI Radeon x1600 ili Nvidia GeForce 8600M grafičku karticu, 10-ak gigabajta prostora i to je u biti to. Preporučljivo je ipak imati malo jače „mašine“ da bi sve glatko radilo. Zadnja verzija 3.1 nudi neke nove stvari u odnosu na verziju 3 (besplatan upgrade imaju svi koji su kupili verziju 3, ili ju nabavili na neki drugi način). Spomenimo da od sada Windowsi rade oko 35 posto brže, puno brže se pokreću aplikacije, skrolanje je gotovo normalno, 2D/3D grafika je unaprijeđena, neke igrice rade i do 3 puta bolje, donosi OpenGL 2.1 za Vistu i sedmicu, nema više problema sa prepoznavanje USB utora, 5 puta je brže bootanje, lakše prebacivanje podataka između Maca i virtualnog OS-a, dodana je podrška za SUSE Linux Enterprise Desktop 11, RHEL 5.4 i još neke sitnice koje će vam učiniti rad na Windowsima (ili nekom drugom sustavu) – jednostavnijim.

S druge strane imate Parallels Desktop koji slovi kao najmoćniji program za virtualizaciju OS-a i uskoro će biti izbačena verzija 7 koja je kompatibilna sa Lionom, no naše mišljenje je ipak da VMWare drži prvo mjesto, dok drugo mjesto bez problema možemo dati Parallels Desktopu iz razloga što na malo drugačiji način radi od spomenutog programa i nudi malo manje mogućnosti. PD radi na principu da koristi hypervisor tehnologiju za virtualizaciju s kojom gotovo sve računalne resurse usmjerava na virtualne operativne sustave, tj. operativni sustav i pokušava napraviti okružje kao da imate računalo sa „pravim“ OS-om. Donekle mu to i uspijeva, iako zna biti problema, barem s verzijom 6 je bilo. Na stranu sa tim malim problemima, PD donosi hrpu dobrih stvari poput poboljšane 3D grafike, novi 64-bitni engine na kojem rade operativni sustavi, 5.1 Surround Sound podršku, proširen Parental Control (pomalo bespotrebno, ali dobro), brže pokretanje aplikacija, Aero sučelje kod novih verzija Windowsa, no nije sve tako sjajno. Prilikom pokretanja nekih verzija Linuxa imati ćete problema, najvjerojatnije zbog ext4 formata, ne možete pokrenuti virtualbox, shared folderi se neće dobro prikazivati…

Ako nas pitate, koristite VMWare, no nećete pogriješiti ni sa PD-om, Sun Virtual Boxom, Boot Campom…

Uređivanje slika: iPhoto ’11 vs. Pixelmator

Ako malo pogledate današnje generacije djece, primijetiti ćete dvije stvari. Prvo, da je većina klinaca ovisna o Facebooku i društvenim mrežama, a drugo da uvijek nešto slikaju i stavljaju te slike na Facebook. Sad, znamo da oni te slike neće uređivati (barem velika većina), no neki hoće. Isto tako, mnogi Mac korisnici vole dobre fotografije, bave se fotografijom i htjeti će imati neki dobar alat, barem da u nekoj maloj mjeri urede fotografiju, dodaju neki cool element ili efekt. Pa za sve one kojima to treba, evo što smo izabrali. iPhoto kao dio Appleovog paketa iLife, te Pixelmator.

iLife je paket u kojem ćete za 50 dolara dobiti tri alata: iPhoto, iMovie i GarageBand. iMovie služi za editiranje videa, GarageBand za editiranje i izradu glazbe, no oni nisu toliko bitni – nas zanima iPhoto. Verzija ’11 donosi neka mala poboljšanja u odnosu na prethodnike, no ništa revolucionarno. iPhoto je vaše središte za fotografije. To je alat u kojem ćete kreirati razne albume, razvrstavati slike, izrađivati pozivnice i razne prezentacije – sve što poželite. Najveći plus ove aplikacije je povezivanje sa Facebookom i Flickrom pa sa samo dva-tri klika mišem, možete uploadati na Internet slike ili ih poslati mailom nekom svome prijatelju. Isto tako, micanje crvenih očiju je nadohvat ruke, postoje razni filteri i efekti koje možete dodavati na slike, a ako vam to nije dovoljno, vrlo lako slike možete „poslati“ u Aparture i doraditi ih malo jače. Isto tako, na raspolaganju imate neke dodatne alate za razvrstavanje slika po datumu, po mjestu slikanja (malo teže, ali moguće), raznim eventima, tj. događanjima …

Pixelmator je malo drugačiji alat koji je izradila tvrtka Pixelmator Team Ltd., kako biste mogli jako brzo uređivati slike. Nemojte nas krivo shvatiti, svi alati predstavljeni ovdje su dobri, pitanje je samo nijansi i nekoliko mogućnosti koje onaj drugi nema – ništa više od toga. Ovaj alat nije za početnike, za razliku od iPhotoa, dok nije namijenjen ni profesionalcima i oni će vjerojatnije koristiti Adobe Photoshop. Pixelmator cilja na IT korisnike koji iza sebe ipak imaju nekog iskustva i koji su prerasli jednostavne alate. Najveće prednosti ovog alata su jednostavno korištenje, napredni alati, lijepo grafičko sučelje, te pristojna cijena (iako je to relativno – 59 dolara). Mana baš i nema, dok neki prigovaraju da je „text control“ prejednostavan. Inače, Pixelmator iza sebe ima nekoliko nagrada struke i korisnika, stoga nema potrebe da sumnjamo u njegove mogućnosti. Ako ste ga koristili, znati ćete o čemu govorim. Za kraj, izdvojio bih još činjenicu da Pixelmator, uz velik broj korisnih alata, ima i oko 130 filtera koje možete bez problema koristiti i slikama dati novi sjaj, a da ne govorimo da uz samo 2-3 filtera slike mogu izgledati fenomenalno. Gotovo kao da ste profesionalac. Dobro, nije ovo čaroban softver, ali vam može pomoći. U svakom slučaju – palac gore!

Softver za pisanje: WriteRoom vs. Nisus vs. Scrivener

Za kraj smo ostavili kategoriju za sve one koji vole pisati. Isto tako, možda ste primijetili da smo izdvojili 3 programa, a ne dva, kao do sada. To je iz razloga što nismo mogli zaobići Nisus i Scrivener, a WriteRoom je jednostavno zanimljiv iako ne nudi mnogo toga.

WriteRoom je zgodan softver za sve one koji imaju problema sa koncentracijom i one kojima Internet (tu prvenstveno mislimo na društvene mreže) odvlači pozornost. WriteRoom je alternativa Microsoft Wordu, no s malim dodatkom. Kada ga pokrenete, zacrni vam cijeli ekran, makne sve što bi vas moglo ometati i imate samo aplikaciju pred sobom i na vama je da pišete.  S time da je izgled kao iz osamdesetih. Crna pozadina i zelena slova. Eh, ta nostalgija. Nema se tu što previše dodati, osim da ga možete povezati sa DropBoxom za online sinkronizaciju dokumenata koje napišete, možete ga koristiti i na iPhoneu (preuzmite sa službene stranice) i to je to. Svakako pogledajte!

Nisus i Scrivener su alati za pisanje i to malo većih projekata. Tu pritom mislimo na razne članke, knjige, pjesme ili što god već pišete. Scrivener je do nedavno bio najskidaniji takav alat, jer vam omogućuje da pišete veće cjeline teksta individualno i onda ih editirate i spajate kako želite, a uz to nudi pregršt opcija poput Scriptwritinga, Snapshotsa, QuickReference Panesa, Corkboarda (jako olakšava preglednost cjelina teksta), raznih statistika…

Nisus, točnije Nisus Writer Pro je, po meni, malo jednostavniji od Scrivenera, ali nudi gotovo jednak broj mogućnosti i alata. Nisus je bolji u toj mjeri što se početnicima i polu-profesionalcima lakše snaći i više je user-friendly, a mogućnosti poput Mail merga, Document managera, raznih macroa i statistika idu tome na ruku. Razlika je u cijeni je skoro dupla. Scrivener košta 40 dolara, a Nisus 80. Opet, mnogi će reći da nikad neće kupiti softver i to je njihovo pravo, no odlika Maca i Apple je što nude jako dobre alate korisnicima i oni nakon nekog vremena ipak počnu kupovati softver, za razliku od windows korisnika koji vjerojatno nikada u životu neće kupiti program iz dva razloga. Prvo jer su se navikli skidati programe sa torrenta i sličnih stranica, a drugo je velika količina novaca koju moraju izdvojiti. No, usprkos tome, nadamo se da će vam se svidjeti barem neki od ponuđenih alata i da ćete neke ubuduće koristiti.

 

PcChip / Boris Plavljanić