Kome je od koristi 1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

altBivši ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, u onoj prošloj vladi, izjavio je prije par godina (dok je bio ministar) kako ga ne zanima šta narod piše po raznim internetskim portalima i forumima, te je dodao da je pisanje po internetu isto što i pisanje po zidovima nekog javnog WC-a. Meni je ta izjava djelovala jako simpatično, a eto, opet lupam po tastaturi da i ja sam napišem koju rečenicu na ovom globalnom zidu globalnog WC-a što ga zovu internet. Za razliku šaranja po zidovima kakve javne hale, ovo moje pisanje neće moći neutralisati četkom i bojom za zidove.

Za vitez.info piše: Emsudin Pašanović

Dakle, kome je od koristi 1.mart? Ko ima koristi od nezavisne nam Bosne i Hercegovine?

Kome je koristan 01.03.1992? Ne znam. Lično sam poznavao najmanje stotinu i dvadeset mojih sugrađana koji su poginuli u ratu. Znam da oni nemaju definitivno ništa od Dana nezavisnosti.

Prije nego mi uhljebljeni političari, te svi oni kojima su oni naštimali radno mjesto (rođaci, bliski prijatelji, ljubavnice…) krenu psovati sve po spisku napomenut ću da imam pravo na kritiku, jer sam (iako me ponekad spuca ono što zovu „yugonostalgija), i sam 1.marta 1992. prošetao do glasačkog mjesta u Radničkom univerzitetu „Moša Pijade” (zgrada kina) u Vitezu i na referendumsko pitanje da li sam za samostalnu, nezavisnu BiH kao ravnopravnu državu svih naroda, zaokružio ono veliko „ZA”. Osim toga, borio sam se za ovu BiH. Borio se bez naknade. Bez otpremnine, bez povlaštene penzije. S puškom u ruci, nažalost. Borio se i od te borbe nemam baš nešto. Doduše – nisam ništa ni tražio. Jedino što imam to je kostobolja, a ni snovi mi ponekad nisu ok. No, s tim nam je živjeti.

Danas gledam režimsku FTV. Oni, puni hvale, prikazuju neku od naših skupština uz priču kako se tamo svečano obilježio sutrašnji praznik. Gledam te face koje smo MI IZABRALI, kako su nam zahvalni što smo im svojim glasom od 01.03.1992., pa svojom borbom 1992-1995. , pa svojim glasom na posljednjim izborima omogućili da danas proslavljaju Dan nezavisnosti. Ne znam iskreno ni o kojoj se skupštini radilo jer ih mi u ovoj zemlji jada i bijede imamo previše. Imamo parlamentaraca i ministara k’o neka tamo Njemačka. Al’ nema veze – sami smo to odabrali. Hajd’, neka ih, ali, brate da šta konkretno rade pa da i mi glasači i birači osjetimo blagodati nezavisnosti – halalio bih im svaku marku koju uzmu. Al’ ni tamo mlate praznu slamu, svađaju se oko ničega. U isto vrijeme režimski mediji njihovu svađu podastiru ovom narodu koji na sve nasjedne, pa im opet da glas. Jer, oni se, kao, bore za naša nacionalna prava! A tamo, iza TV kamera, suprotnosti nestanu, pa naši političari nađu zajedničku kada treba podijeliti kakve pare, namaketi dnevnicu, povećati paušal, troškove za odvojeni život, putni trošak… Sve je u parama! Sve je do fotelja! Često se u SBK i drugim „mješovitim” kantonima i općinama, kao cilj političke borbe ističe borba za „NAŠU”(bilo hrvatsku,. Bilo bošnjačku) nacionalnu stvar. Ali, ako se već toliko ne mogu i ako se već toliko sukobe oko nacionalnih pitanja, kako se onda još nije formirala vlast u Kantonu Livno? Pa, dole su sve Hrvati na vlasti? Ili – što se to svađaju u Krajini (gore su u vlasti sve Bošnjaci)? Ko sabere dva i dva – sve mu je jasno. Ne treba imati doktorat da se shvati šta je cilj našim IZABRANIM i IMENOVANIM. Da je cilj političara, kao što kažu, borba za svoju naciju, zar se ne bi lako dogovorili Fahrini i Suljini i Harisovi, ili – Draganovi i Božini i Zvonkovi? Režimski mediji neće da to objasne ovom narodu. A i zašto bi? Pa prilog o zaštiti cuka lutalica (koji grizu djecu po ulicama) imaju istu minutažu kao prilog o nekom štrajku! Valjda je „in” da se brinemo za prava pasa! Kako vlasti manipulišu narodom može se vidjeti iz odnosa prema štrajku prosvjetnih radnika SBK. U malim sredinama lakše je manipulisati, jer su ovi novi političari rastjerali pismene i školovane kadrove, a sad školuju svoje nove uzdanice na privatnim fakultetima širom Travnika! Nedavno su vlasti SBK pozvale i naredile direktorima da pozovu radnike u škole na posao uz prijetnju otkazima. Vlasti SBK su na sudu podigle tužbu protiv Sindikata osnovnog obrazovanja SBK, uz optužbu da prosvjetni radnici djeci uskraćuju prava garantovana Konvencijom UN-a o pravima djeteta. Neću ulaziti u raspravu i iznositi razloge štrajka, nego ću samo opisati licemjerstvo naših vlasti. I ne samo njih! Svi znaju da u SBK postoje škole koje nazivaju „dvije škole pod jednim krovom”. Znaju svi šta to znači. Te škole su toliko dugo „dvije škole pod jednim krovom” da je situacija takva da na velikom odmoru (kad je zima) krene bjesomučno grudvanje uz povike: „Juriiiiiiš! Eno Muslimaaaanaaaaa… Za njima!” S druge strane:”Juriiiš! Idemo svi na Hrvate!!” Nekad se umiješaju i Romi, a Srba baš nešto i nema kod nas. Ono malo što je bilo istjerali smo nešto 1941., a nešto i 1992. (Da imamo više Srba – vjerovatno bi imali tri škole pod jednim krovom.) E, sad, naše vlasti ne znaju šta Konvencija UN-a o pravima djeteta govori o diskriminaciji djece i uskraćivanju istih prava za svu djecu. Uglavnom, kad treba vlastima – pozivaju se na Konvenciju, kad im ne treba – odbacuju je. Nije to toliko ni važno. Direktiva je izglasana gdje god da su dvoje škole pod jednim krovom – treba napraviti još jednu školu – pa da budu „dvije škole pod dva krova”. Što reče jedan lik u TV seriji „Bolje dvije škole pod jednim krovom, nego dvije škole bez krova!” Mene samo zanima, kad smo već kod škola i štrajkova, kako se ne oglašava federalni ministar obrazovanja? Pa, štrajkuju Travnik i Livno, a i Tuzla će od 05.03. Valjda je to federalni problem? A, umalo zaboravih – federalni ministar obrazovanja nema ingerencije (je l’ se tako kaže) nad kantonalnim ministarstvima. Logično pitanje – Šta je onda svrha postojanja Federalnog ministarstva obrazovanaj? Možda samo da se povremeno uslikaju, šta li? Na kraju, ako se pogleda izvještaj Centra civilnih inicijativa o radu vlasti u BiH (http://www.cci.ba/monitoring/1/9/3.html) možemo zaključiti da se, izgleda, sve vlasti samo slikaju. U navedenim izvještajima može se vidjeti koliko su radile pojedine skupštine u BiH, te kantonalne vlade. Iz navedenih izvještaja se može vidjeti kako rade oni koji najviše imaju, te kako je nezavisnost naše nam drage BiH, vrlo isplativa stvar. Interesantno mi je pomenuti i našeg novog ministra vanjskih poslova (tvorca slogana Država za čovjeka) koji je odbio da se susretne sa premijerom R Hrvatske koji je bio u zvaničnoj posjeti BiH. Naš ministar vanjskih poslova jučer je bio u prvoj zvaničnoj posjeti – u Banja Luci. Danas je, navodno, u Brčkom jer je tu planirano nako obilježavanje Dana nezavisnosti. A kakav nam je ministar bio 1992 može se vidjeti na linku: http://www.depo.ba/hronika/ja-sam-zlatko-lagumdzija-slucajni-prolaznik

I takvi su svi. U ratu su slučajni prolaznici. Sad su čuvari svetosti naših nacija (bilo hrvatske, bošnjačke ili srpske). Lica koja naprave štetu u nekom kantonalnom budžetu od par miliona, bivaju postavljeni i unaprijeđeni na viši nivo vlasti. Lica koja naprave štetu od par miliona u nekom telekomu ili elektroprivredi i dalje sjede u svojim foteljama. Hajd’ što niko ne ide u zatvor, al’ da se bar pozovu na odgovornost?!? Meni to ne ide u glavu. Valjda je to Država za čovjeka! A, opet Narod zna! Važna je Jednakopravnost prije svega! Ma ovo je 100% BiH! To su bili slogani naših stranaka na izborima! Sjećate li se?

Možda smo već sve zaboravili! Nije ni važno! Mi demokratiju shvatamo samo kao izlazak na izbore i zaokruživanje neke od ponuđenih listi. A onda trpimo četiri godine, bez obzira šta nam rade. A ako slučajno pokrenemo štrajk, odmah se javi neko ko tvrdi da je štrajk politički motivisan… Nevladin sektor gotovo da i nemamo. Postojalo je par likova koji su vodili proteste po Sarajevu, ali su nakon izbora dobili mjesto – jedan u skupštini, a jedan čak u vladi. Sad im je lijepo.

Većina organizacija „nevladinog sektora” se finansira od stranaka na vlasti, tako da oni i nisu nevladin sektor, nego samo produžena ruka politike. Neke druge organizacije se bore za seksualne slobode i prava gej populacije, tako da im ova situacija oko socijalnih prilika nije važna.

Ne znam ko ima koristi od ovakve države, jesmo li se za ovo borili, koje su slobode i povlastice koje imamo, ali znam da bih danas, da je referendum i da je ispred mene referendumsko pitanje kao 01.03.1992. bez razmišljanja zaokružio…

ponovo „ZA”!

Ne znam zašto…