Knjiga čija je dokumentarna vrijednost neprocjenjiva

Autor-Josip-Kalaica-s-predstavljacima

Autor-Josip-Kalaica-s-predstavljacimaU okviru obilježavanja 20.-te godišnjice puštanja na slobodu 293 zatočenika, Hrvata Bugojna iz logora Armije BiH nakon 239 dana provedenih u kazamatu, u Bugojnu je u srijedu  promovirana knjiga „Razmjena iz bugojanskog  logora „Stadion“ 13. 3. 1994. – 20 godina poslije“, autora Josipa Kalaice.

U dvorani Hrvatskog doma koja je bila premala primiti sve zainteresirane, uz prisustvo logoraša, članova udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, prisutni su bili i brojni uglednici iz svih oblasti života i rada Bugojna, brojni prognani Bugojanci koji sada žive u Hercegovini, Hrvatskoj i inozemstvu, te brojni gosti s područja cijele BiH. Među njima ili su i general bojnik, Drago Dragičević, ravnatelj Hrvatske zajednice Herceg – Bosna, Vladimir Šoljić, u ratu župnik župe sv. Ante u Bugojnu, fra Janko Ljubas, gvardijan iz Fojnice, fra Nikica Vujica, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskoga rata BiH, Anđelko Kvesić, direktor Instituta za nestale osobe BiH, Marko Jurišić i brojni drugi.

Zanimljivo je, ali ne i iznenađujuće za sve one koji bolje poznaju situaciju u Bugojnu, predstavljanju knjige autora Josipa Kalaice, nitko od dužnosnika bošnjačke nacionalnosti nije bilo. Nije bilo ni Hrvata Vlatka Glavaša predsjednika Općinskog vijeća Bugojna. No, treba reći da on i nije predstavnik Hrvata Bugojna u ovom zakonodavnom tijelu općinske vlasti.

 „Knjiga Josipa Kalaice svjedočanstvo je tragične sudbine Hrvata Bugojna, o prešućenom zločinu i nepriznatoj žrtvi. Hladno i precizno, baš onako kako je i zločin izveden, iznosi Kalaica činjenice, svjedočenja, fotografije i ostavlja knjigu uspomene i oipomene“, napisao je u recenziji, ugledni povjesničar i sveučilišni profesor, dr. sc. Ivo Lučić.

Prigodnim riječima okupljene je pozdravio Marko Franjić, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša HVO Bugojna koji je kazao kako je Knjiga Josipa Kalaice dokument i poruka onima „koji još uvijek neće i ne priznaju da je logora Armije BiH u Bugojnu uopće bilo“.

Gdje pohraniti toliku patnju, stradanje, sjećanja na nedužne žrtve…? Gdje i kako, zapitao je fra Tomislav Brković, gvardijan franjevačkog samostan Šćit – Rama, jedan od predstavljača ove knjige. „Čuvajmo svoje uspomene, stradanja i žrtve se ne mogu i ne smiju zaboraviti, ali bez želje za osvetom. Ova knjiga je vrijedni dokument, poruka i pouka da se ovakvo zlo nikada i nigdje više ne ponovi“, poručio je fra Tomislav Brković.

Predstavljač je bio i Željkjo Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentarnog centra Domovinskoga rata BiH. Ukazao je Raguž na dokumentarnu vrijednost knjige Josipa Kalaice, na značaj osnivanja i početak rada Centra osnovanog tek sredinom prošle godine. Istovremeno Bošnjaci su svoj Centar osnovali još 1992. a Srbi 1999. godine. Pa zar je onda čudo što se povijest, kada je rat u BiH u pitanju, iskrivljuje, prekraja, što se to i dalje čini, po pravilu na štetu Hrvata?

Recenzent i predstavljač, sveučilišni profesor iz Mostara, Bugojanac, dr. sc. Zdenko Kepić knjigu je označio „izuzetno potrebnim i korisnim djelom. „Autor je, prezentirajući  izvorne dokumente, svjedoćanstva, fotografije, zapisnike i druge dokumente, želio izbjeći  osobne stavove i dojmove koje nosi kao jedan od sudionika svih ovih događanja, koji je bio zatočenik logora „Stadion“ u Bugojnu. On ne želi biti niti tužitelj niti sudac bilo komu, želio je i u tomu  u najvećoj mjeri i uspio, dati doprinos istini i otkinuti od zaborava ljude koji su pretrpjeli strašne torture i zločine, ali i ukazati na one koji su ih počinili“, kazao je predstavljač Zdenko Kepić naglasivši: „U cjelokupnom djelu je izvrsno spojeno sve ono što autor kao sudionik (u ratu u obrani Bugojna od srpske agresije izgubio je brata op.a.) i ratni zatočenik, osobno doživio, te ono do čega je došao svojim dugogodišnjim radom na rasvjetljavanju  istine i traganjem za nestalim i ubijenim  zatočenicima, te njihovim posmrtnim ostacima, tj. Dokumentiranju svega vezanog za te osobe i događanjha“.

Vrlo emotivno o knjizi, o vremenu provedenom u logoru, o supatnicima- ubijenim i preživjelim-, govorio je autor, Josip Kalaica. Govorio je o strahotama kroz koje su zatočenici prolazili u kazamatima A BiH, konkretno u kazamatu „Stadion“, o nevjerojatnoj surovosti njihovih čuvara, o bolnim jezivim kricima, jecajima, mukama premlaćivanih, ponižavanih, uništavanih… zatočenika, što je i on živio i preživio. Uputio je Kalaica javnu zahvalu svećenicima i časnim sestrama u ratnom Bugoju na čelu s tadašnjim župnikom fra Jankom Ljubasom „bez čije pomoći mi u logoru, a ni oni Hrvati koji su ostali u Bugojnu, sigurno kraj rata živi ne bi dočekali“, kazao je Kalaica pozdravljen od prisutni dugotrajnim spontanim pljeskom.

Z. Čilić

Knjiga-dokumentPuna-dvorana-Hrvatskog-domaSoljic-gen.Dragicevic-i-autor-Jusip-Kalaica

Prethodni članakOd početka godine u FBiH zatvorene 72 tvrtke i 403 radnje
Sljedeći članakČasna sestra ‘upala’ u show i pomela s nogu gledatelje i žiri