Katarza – Amsterdamske priče Dragice Križanac

DRAGICA KRIŽANAC je rođena 1957. godine u Vitezu u Bosni i Hercegovini, gdje je odrasla i završila srednju školu. Nakon toga upisuje studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje diplomira 1986. godine. U srednjoj školi i studentskim danima pisala je pjesme, koje su često čitane u Jutarnjem programu na Radio Sarajevu.

Prije rata vodila je specijalnu biblioteku i dokumentacijski centar vojne industrije u Vitezu. Početkom bosanskog rata seli se 1992. godine u Nizozemsku. Učeći nizozemski jezik stabilizira svoj život i postupno se vraća svojoj najvećoj ljubavi – pisanju. Specijalizirala se za kratku priču i poeziju.

Objavljuje kratke priče i poeziju u književnim časopisima i portalima u Nizozemskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini. 

Povod našem intervjuu s Dragicom Križanac koja živi u Amsterdamu njezina je zbirka kratkih priča, koja je nedavno izašla iz tiska, a izdavač knjige je Matica hrvatska Čitluk. Knjiga nosi naslov “KATARZA“. Zbirka se sastoji od trideset kratkih priča, a priče su to o zlouporabi djece, patnjama žena u zaostalim sredinama, nasilju u obitelji, o ratu, Tribunalu, Amsterdamu, izbjeglištvu, o bolesti i smrti, podizanju djece kao samohrane majke… i napokon traženju ljubavi u zrelom dobu… Poneke su začinjene fikcijom, a poneke potpuno stvarne. Sve su to tople, ljudske, ali nerijetko i šokantne priče. Zapravo, život piše priče, a ja ih prepričavam. Otimam od zaborava!, kaže Dragica Križanac.

Kažimo kako će ovoga četvrtka, 13. svibnja u prostorijama HKD Napredak u Vitezu biti upriličeno predstavljanje knjige “Katarza”, a tijekom cijelog tjedna knjige je moguće kupiti i u motelu “Bor”.

Iz recenzije:

Pjesnikinja, pripovjedačica, profesorica, izbjeglica, žena nevjerojatne snage, volje i energije napisala je zanimljivu, i tematski i estetski, knjigu koja će od zaborava sačuvati jedno vrijeme, teško vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Sačuvat će ova knjiga i suze i bol napaćenih, prognanih, strah nad sudbina najdražih, ali i volju i nesalomljivu vjeru da se mora pobijediti zlo kako bi generacije koje dolaze imali prostora za život i nadu u bolje i ljepše. Ona zna pripovijedati. Zna ispričati priču koja te veže uza sebe, koja te vodi u taj zanosni svijet lijepo pisanje riječi. Toplo preporučujem knjigu budućim čitateljima, a autorici Dragici Križanac Amsterdam još ovako lijepih i ugodnih knjiga za čitanje, piše između ostalog, u recenziji romana “Katarza”, koju potpisuje Mato Grbavac.

KroNland: Pretpostavljam da ste se dugo pripremali na ovaj vaš spisateljski pothvat, no prije razgovora o samoj knjizi recite nam nešto o počecima svoga života u Nizozemskoj tj. kakve su bile okolnosti započinjanja vašeg novog života u Nizozemskoj?
Kad sam u trideset i petoj došla s obitelji u novu zemlju kao da sam došla na novu planetu! Ne samo da sam bila zbunjena načinom života sjevernjaka, njihovom praktičnom gledanju na stvari, nego je to bio za nas Jugoslavene totalno novi sustav. Poslije socijalističke Jugoslavije koja se urušila mi izbjeglice smo upali u visoko razvijenu i sređenu zemlju. I to je trebalo premostiti. Nizozemci su to znali i zato smo prvih nekoliko mjeseci živjeli apart u azilskim centrima. Zapravo, tu je bio početak procedure za dobivanje ‘papira’. Kako se rat u Bosni i Hercegovini rasplamsavao tako su naše šanse za ostanak u ovoj zemlji rasle. Nakon osam mjeseci života u jednoj sobici azilskog centra država nam je ponudila veliki i lijep smještaj u srcu Amsterdama. Tada zapravo počinje naš život u Nizozemskoj. Tada počinje borba za opstanak.

KroNland: Riječ je o autobiografskoj zbirci kratkih priča. Kada ste počeli pisati Katarzu i koliko je autoru teško progovarati o svojim duboko osobnim vrlo često ne toliko lijepim životnim iskustvima? Upoznajte malo više čitatelje portala KroNland o tematici vaše Katarze i koliko je piscu pisanjem i ponovnom kontemplacijom proživljenog života lakše ili teže prolaziti sve ponovno kroz proces pisanja?
Katarza se sastoji od trideset novela. Napisana je u godini korone, 2020., godini usamljenosti, koju smo svi morali preživjeti. Priče sam dugo nosila u sebi, ali nikad do toga doba nisam imala vremena ni mira za pisanje. Dakle, Covid 19 je doprinio suočavanju sa samom sobom. Priče su pisane u obliku memoara, po sjećanju. Shvatila sam da imam što reći kad sam jednu po jednu priču počela objavljivati na raznim portalima i književnim časopisima. Bile su jako dobro primljene. Tako se rodila ideja da ih saberem i tiskam. Prvi dio Mali život su priče iz djetinjstva i mladosti iz ‘prvog života’ u domovini. Pisane su u trećem licu i nisu potpuno autobiografske. Dakle, stvarni događaji sa primjesama fikcije. Zatim dolazi distopijska novela ‘ Katarza’ koja je zapravo poveznica, most priča, između prvoga i trećeg dijela. Treći dio Novi život je pisan u prvom licu i potpuno je autobiografski.

KroNland: Kada ste se počeli baviti pisanjem i da li je prozni oblik kratke priče jedini oblik vašeg literarnog izražavanja? Otkuda uopće interes za pisanjem?
Ja sam zapravo povezana sa književnošću i poezijom cijeli moj život. Već od sedme godine kad sam otkrila školsku biblioteku (istu onu koju je financirao Ivo Andrić kad je dobio Nobelovu nagradu. Donirao je 50% novca od nagrade za uspostavljanje knjižnica u osnovnim školama Bosne i Hercegovine). U osnovnoj i srednjoj školi sam stalno dobivala nagrade za pismene zadaće i pjesme, a u vrijeme studija Komparativne književnosti i bibliotekarstva na sarajevskom Filozofskom fakultetu počela sam ozbiljno pisati poeziju i objavljivati je. I u ovoj zbirci će čitatelj naći dvije pjesme koje prate pojedine priče. Bila sam zaposlena u jednoj specijalnoj knjižnici i dokumentacionom centru vojne industrije UNIS u Vitezu, u Središnjoj Bosni. Moj književni talenat bi se prirodno razvijao da uskoro nije izbio rat. Onda je život sam postao prioritet, odnosno preživljavanje u novim uvjetima, odgoj djece… čitala sam uvijek i neprestano, ali tek u poznim dobu vratila sam se pisanju.

KroNland: Rođeni ste, odrasli ste u središnjoj Bosni, no već godinama živite u Nizozemskoj. Što biste istaknuli kao glavne sličnosti i razlike te dvije zemlje. Koje su prednosti jedne, a nedostaci druge i obrnuto?
Poznato je da Nizozemci uglavnom razmišljaju trijezno i da su vrlo pragmatični i direktni. Oni nemaju osjećaj stida u smislu kako mi to doživljavamo. Ono što mi podrazumijevamo pod ‘obraz’ ili ‘ čast’ je njima nerazumljivo. Koliko im se dozvoli, oni idu do te granice. Oni očekuju da im se jasno kaže što se od njih očekuje. Sjevernjaci zapravo vjeruju u regulative i zakone. Vrlo su tolerantni, iako se to u zadnjim godinama dosta promijenilo. Ono naše ‘vidjećemo’ i ‘biće kako bude’ za njih je nezamislivo. Ali ipak, najbolje je gledati svaku osobu pojedinačno, kako Nizozemce, tako i nas južnjake. Reći ‘oni nemaju osjećaja’ je potpuno pogrešno. Njihovi sjevernjački geni su ‘drukčiji’ od naših. Nizozemci pomažu svoju djecu u školovanju, ali ih ne izdržavaju do njihove tridesete kao što je slučaj kod naših zemljaka na Balkanu. Svaki tinejdžer počinje već u petnaestoj raditi subotom, a i studenti rade po nekoliko dana tjedno. Tako su već sa osamnaest u stanju započeti skroman samostalni život. Moram reći da su građani Amsterdama ipak posebna kategorija. Grad najinteligentnijih, najtolerantnijih i najobrazovanijih ljudi. Većina studenata iz drugih provincija poslije diplomiranja ostaje živjeti i raditi u Amsterdamu. Autohtono stanovništvo je kroz povijest Amsterdama jednostavno naviknuto na druge rase i kulture. Također tu igra ulogu i turizam Amsterdama.

Sve statistike govore da su se bosanske izbjeglice i migranti vrlo dobro uklopili u nizozemsko društvo. Oni su se munjevito preobrazili i prihvatili zapadna pravila življenja i sekularno društvo. To je bilo moguće jer je ova grupa migranata već došla iz Jugoslavije sa najmanje srednjim školskim obrazovanjem. Većina radi i dobro govori jezik, a njihova djeca su natprosječno školovana i uspješna. Kao veliki nedostatak u Nizozemskoj bih navela puno birokracije, zamršenih zakona i pravila koji se često mijenjaju, kao i vrlo kompleksan porezni sustav.

KroNland: Nakon rata, Bosna i Hercegovina kao i sve druge zemlje ex Jugoslavije, i dalje prolaze postratnu tranziciju i nikako ne uspjevaju postignuti svoj potpuni ekonomski, socijalni i kulturni razvoj kao što ga već odavno imaju zemlje zapadne Europe. Što mislite što je uzrok tome?
Svakako da je neusporediva razlika između bogate i visoko digitalizirane Nizozemske i razjedinjene i korupcijom preplavljene Bosne i Hercegovine. BiH je jedna vrsta protektorata sa tri predsjednika i vlade, koje ni jednostavne stvari nisu u stanju usaglasiti. Često postoje dobri zakoni, ali ih u praksi nitko ne provodi jer nema konsekvencija. Sudstvo je katastrofalno i potpuno zavisno od politike i stranaka. Diplome se lažiraju i kupuju. Kao i sve ex Jugoslavenske državice i BiH se batrga u močvari nacionalizma već dvadeset i pet godina . Zemlja pokradena, resursi rasprodani, koruptivni političari i različiti strani mešetari. Milijuni eura međunarodne pomoći su uloženi poslije rata u oporavak BiH, ali u praksi su rezultati mršavi. Mladež se iseljava jer nema posla, a stariji žive od mršavih mirovina i donacija iz dijaspore. Na godišnjoj razini je to suma od 2-3 milijarde eura, koja se slije u BiH kao privatna pomoć familije iz inozemstva.

Istina je da Nizozemska već skoro dvije stotine godina živi u nekoj vrsti demokracije i uspješne ekonomije što nije slučaj sa balkanskim državicama, koje su uvijek bile u ratu ili pod tuđom vlasti. Osim stabilnog perioda poslije drugog svjetskog rata kada su se za vrijeme druge Jugoslavije opismenile mase, izgrađene tvornice, bolnice, škole i putevi. Jasno je da je pet stoljeća turske vladavine ostavilo trajne posljedice u ekonomiji, kulturi i jeziku Bosne i Hercegovine.

KroNland: Kada biste se sada nakon tolikih godina života provedenih u Nizozemskoj imali prilike vratiti u svoju rodnu Bosnu biste li to i učinili?
Za par godina će biti vrijeme koje sam živjela u Nizozemskoj istovjetno onomu koje sam provela u rođenoj zemlji. Sve više se osjećam po mnogim stvarima Nizozemka, iako ima stvari koje se u čovjeku nikad ne promijene. Kao npr. moj osjećaj za obitelj i odnos prema vlastitoj djeci. Kada sam dugo u Nizozemskoj fali mi ono naše zelenilo i svježina, naša hrana i neposrednost u odnosima ljudi. Fali mi jezik. Kad sam u Hrvatskoj ili BiH smeta mi kad ljudi kasne, ne drže se dogovora, lažu, kad institucije ne rade svoj posao, smeta mi prljavština, bezobrazluk u ophođenju…Dakle, mi migranti (često s dva državljanstva), sjedimo na dvije stolice. Nekad je to minus, ali ima i prednosti. Kao što reče moja radna kolegica Nizozemka : ‘Sjediti na dvije stolice ima svakako prednosti, ti možeš birati, imaš dvije opcije, a ja moram ovdje živjeti, nemam rezervne domovine. Uzmi najbolje od obe zemlje!’.
Istina je da mnogi ljudi žive u iluziji povratka. Cijeli život govore o tome, a kad dođu u mirovinu i konačno se mogu vratiti kući, shvate da je kuća zapravo ono gdje su proveli tolike godine. Biraju da budu u blizini svoje djece i unučadi. I biraju sigurnost sređene zemlje i dobrog zdravstvenog sustava. Za mene je idealno par puta u godini posjetiti staru domovinu, vidjeti familiju, nadisati se zraka…i nazad.

KroNland: Majka ste i dvoje djece. Koliko danas te druge, treće generacije hrvatskog iseljenistva poklanjaju njegovanju hrvatskog jezika, kulture i baštine ili im je Hrvatska tek omiljena destinacija ljetovanja?
Iskreno rečeno sve je manje kulturnih zajednica i druženja hrvatskih iseljenika. Prije dvadesetak godina u Amsterdamu su postojale dvije hrvatske kulturne zajednice i škola hrvatskog jezika. Koliko mi je poznato trenutno se Hrvati (vjernici) okupljaju jedino u crkvi. Hrvatska katolička misija ima dugu tradiciju u Nizozemskoj. Također postoji jedna mala nakladnička kuća u Amsterdamu koja vrši prijevode hrvatskih djela, tiska ih, prodaje i tako širi hrvatsku književnost u Nizozemskoj. Na socijalnim medijima ima nekoliko stranica i grupa koje promoviraju ljepote Hrvatske. I sama sam 2017. godine osnovala Facebook grupu “Literatura-lijepa riječ”, koja njeguje i promovira kulturu, prozu i poeziju Hrvatske, BiH i Nizozemske, kao i klasičnu svjetsku književnost.
Trudila sam se da moja djeca nauče tečno hrvatski jezik, što sam i uspjela ogromnim trudom. Ali razumljivo da naša djeca ne prate aktivno zbivanja u domovini njihovih roditelja, jer su odrasla u drugačijim uvjetima i drugom školskom sustavu. Moja djeca govore četiri strana jezika, oni su građani svijeta i imaju sasvim druge prioritete nego što smo mi imali. Primijetila sam da što češće ljetujemo u Hrvatskoj ili posjećujemo gradove gdje su se rodili njihov interes za našu kulturu raste. Svakako da im
je Hrvatska kao ljetna destinacija pri samome vrhu.

KroNland: Kakav je po vama položaj književnika u Nizozemskoj odnosno položaj književnika u Bosni i Hercegovini? Kakav je položaj kulture ukoliko uspoređujete zemlju iz koje ste dośli i zemlju u kojoj živite?
U Nizozemskoj uvijek ispliva kvalitet. Zato što nema onoga našeg ‘ti meni, ja tebi’. Nizozemci su jedan od naroda koji puno čita. Zato se i knjige dobro prodaju. Naravno da nakladnici ulažu puno u reklamu književnog djela. Imaju i razne književne nagrade i književne evente. Sa dolaskom socijalnih medija pisanje i čitanje nije više ekskluziva za elitu. Uprkos svemu ne smatram nizozemsku literaturu velikom, ne u svjetskoj razmjeri. Ali se zato u slikarstvu nitko sa njima ne može mjeriti. Do korone su Amsterdam pa i Rotterdam i Utrecht prednjačili u kulturnim manifestacijama. Doslovce, nije bilo dana da se nešto nije dešavalo. Pomenuti gradovi su izdvajali ogromni budzet za kulturu.

Kod nas je opći kaos. Zapravo nema neke planirane izdavačke politike. Naša publika manje čita i siromašna je, a knjige su skupe u odnosu na primanja. Mi nemamo literalne agente. Mi nemamo profesionalnu kritiku. Ako hoćeš kao autor početnik izdati knjigu onda moraš maltene sve sam. Naći lektora, urednika, korektora, tiskaru… I svima ponaosob platiti.. Ako i nađete izdavača pola njih podrazumijevaju da će staviti svoje ime i naplatiti će to u obliku poticaja kod određenog ministarstva za kulturu i izdavaštvo. Oni odgovorniji i jači izdavači nekako plivaju uz pomoć raznih supsidija i agresivnije reklame u medijima. O organiziranoj prodaji knjiga se tek u zadnje vrijeme pregovara. Digitalnim knjigama se ne poklanja puno pažnje. A to je posao nakladnika, da ponudi tržištu papirnu i uz to eBook. Ne znam je li točno, ali čitala sam na socijalnim medijima da ako jedan pisac u Hrvatskoj proda pet stotina knjiga smatra se uspješnim piscem.

KroNland: Imate li već neke nove spisateljske planove i kakvi su vam planovi u vezi Katarze za ovo ljeto?
Pored toga što sam svakodnevno angažirana u mojoj fb grupi kao administrator i kao pisac, pišem s vremena na vrijeme kolumne za portal http://www.vitez.info. Primjećujem da su izvanredno primljene od čitatelja toga srednjobosanskom portala. Također sam počela pisati moju sljedeću knjigu. Zasad je radni naslov ‘Portreti’. Zbog korone je održavanje promocija otežano. Ovaj tjedan ću imati Promociju moje zbirke ‘Katarza’ u mom rodnom gradu Vitezu, u Središnjoj Bosni. Organizator je HKD Napredak Vitez. Pregovaram sa kulturnim radnicima Trogira za jednu promociju u ljetnom periodu, gdje boravim dobar dio godine, jer se tu nalazi moja druga kuća. Zatim su u tijeku pregovori sa Vašom
udrugom KroNland oko promocije i prigodne prodaje moje knjige u Sisku u sklopu Eventa ‘Cultural Industry’ koji će se održati od 16. do 25. kolovoza 2021. Nadamo se da će do jeseni biti ublažene korona mjere i planiram također krajem rujna napraviti jednu promociju u Amsterdamu u vlastitoj režiji, jer u cijeloj Nizozemskoj imam ogroman broj pratitelja, naših migranata.

KroNland: Koji su vam budući izazovi i planovi?
Propagirati književnost južnoslavenskih naroda i ruskih klasika (jer govorim i ruski), jer po mome skromnom mišljenju nove generacije ne čitaju dovoljno klasike.

KroNland: Kada biste morali izabrati tri knjige koje biste sa sobom ponijeli na pusti otok koje bi to bile knjige i koja je vaša osobna preporuka osim naravno vaše knjige za čitatelje portala KroNland?
Veliki sam ljubitelj klasika. Dostojevskoga, Tolstoja, Kafku, Shakespeara, Andrića, Krležu iščitavam ponovo i ponovo. Gabriel Garcia Marquez: Sto godina samoce, Jonathan Franzen: Sloboda i Stieg Larsson: Trilogija Millenium.

KroNland: Koja je vaša najdraža misao ili ideja koja vas prati u životu i daje vam snage za svako vaše novo sutra?

Čudno, ali kad sam uistinu bila u teškoj poziciji na početku života u Nizozemskoj nisam se smatrala jadnom. Hrabro sam se nosila sa preprekama i odlučila: ja neću biti žrtva, ja ću biti pobjednik! I sve što je kasnije došlo (nakon tih prvih pet godina života u novoj zemlji) činilo mi se lako kao perce. Što bi se reklo: što te ne ubije to te ojača! Nema te prepreke koja je nepremostiva ako se čovjek ne preda…

Od danas knjigu “Katarza” autorice Dragice Križanac možete kupiti i u webshopu portala KroNland, a ukoliko ste više ljubitelj digitalnih knjiga tada svoju eknjigu možete naručiti na ovom linku Kobo

Intervju preuzet s web portala KroNland.

Prethodni članakNitko neće biti obvezan koristiti EU covid certifikat
Sljedeći članakU pola godine u Ljubuški stigla dva jaka investitora, vinari šire poslovanje, Duhanska stanica vraća se Gradu