Kardinal Puljić: Crkva ne može “preživjeti” ako njezini članovi nisu složni

Nakon okupljanja susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, uz koncelebraciju nazočnih svećenika. Sve je na početku pozdravio rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić, piše Nedjelja.ba

Potom je kardinal u svome obraćanju prije početka mise naglasio kako je “zajedništvo među svećenicima jedne mjesne Crkve izuzetno važno”. “Sve je prolazno, samo je naše zajedništvo u euharistiji vječno”, rekao je vrhbosanski nadbiskup ističući kako “misu prikazuje za sve svećenike mjesne Crkve, kako nazočne tako i one koji su spriječeni sudjelovati”.

U svojoj je propovijedi naglasio kako njegova “služba i život idu svome prirodnom kraju” te je istaknuo da će “propovijedati iz srca”. Rekao je kako “nosi bol u srcu zbog činjenice što nije uspio svim svećenicima probuditi iskrenu ljubav prema mjesnoj Crkvi”.

Objasnio je da će njegov nasljednik imati probleme u borbi sa izazovima u današnjem vremenu ako ne bude zajedništva. “Crkvu zovemo majkom, a o majci se brine, majku se voli. Ova mjesna Crkva treba ljubav svoje djece. Oni koji je vole spremi su na žrtvu, oni su spremni izgarati za nju i žrtvovati se”, rekao je kardinal i progovorio o određenim negativnostima koje je zamijetio tijekom biskupskog djelovanja. Posebno je podcrtao da je “ljudski imati slabosti, praviti pogreške međutim potrebno je i praštati”.

Govoreći opet o zajedništvu istaknuo je kako Crkva ne može “preživjeti” ako njezini članovi nisu složni. Pitajući se kako ostvariti taj ideal objasnio je slikovito: “ne ponašati se kao djeca” i “voziti kola u istom pravcu” te zahvalio svima koji su to na vrijeme shvatili.

Nadalje je potaknuo svećenike da budu vjerodostojni te žive ono što propovijedaju. Govoreći o sklapanju prijateljstava istaknuo je kako razumije da moraju postojati “uži krugovi prijatelja”, međutim, zatražio je od nazočnih da ne bude “ogovaranja i negativnog govora o drugima te trovanja atmosfere”.

Potom je potaknuo svećenike da budu materijalno osjetljivi prema institucijama Vrhbosanske nadbiskupije kao što je Sjemenište te da imaju osjećaja za misije. Analizirajući svojih 30 godina biskupstva u segmentu materijalne izgradnje rekao je da je bio “prosjak” naglašavajući da sve što je Vrhbosanska nadbiskupija napravila to je isprosila. Pred kraj propovijedi zamolio je nazočne da mu “oproste ako je što pogriješio naglašavajući kako tu nije bilo namjere, osvete ni zlobe”.

“Istinski volim Katoličku Crkvu i našu Vrhbosansku nadbiskupiju te vas zato pozivam da ovaj naš današnji sastanak izazove ljubav zajedništva i sloge sve za duhovnu i materijalnu izgradnju naše mjesne Crkve”, rekao je kardinal na kraju propovijedi.

Nakon mise uslijedio je radni dio susreta koji se odvijao u Svećeničkom domu VN-a. Moderator je bio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, a zapisničar kancelar preč. Mladen Kalfić.

Na početku je mons. Ćosić naglasio da je “jubilarni susret izvrsna prigoda za produbljivanje zajedništva kako kroz euharistiju tako i za  vrijeme radnog susreta”, čiji je program potom predstavio. Rekao je da je koronavirus razlog što su neki svećenici opravdano odsutni te istaknuo kako su se od posljednjeg susreta dijecezanskih svećenika dogodila dva važna događaja: papa Franjo je prihvatio odreknuće od službe pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara te postavio za vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora mons. Tomu Vukšića, apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH.

Nakon uvoda predavanje pod naslovom Božja riječ u životu svećenika održao je dr. Dubravko Turalija, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Na početku svoga izlaganja on je naglasio kako je čovjekova vjekovječna težnja izjednačiti se s Bogom. “Međutim, da bi čovjek bio kao Bog, mora biti savršen, izvrstan, fantastičan i genijalan u svemu. Zato je stari, primitivni smrtnik i mislio da, ukoliko bi postojalo nekakvo pravilo ili propis po kojemu bi se ljudi ravnali, čovjek bi i mogao doseći božansku savršenost. Zbog toga Hebrej i traži od Jahve pravila, načela, konstitucije. Kaže mu: ‘Daj nam udžbenik po kojemu ćemo te nasljedovati, oponašati, kopirati, i na koncu dešifrirati i suobličiti tebi'”, rekao je dr. Turalija i naglasio kako je vrijeme odmicalo uvidjelo se da je biti božanski savršen podrazumijeva more zakona, podzakona, propisa i amandmana koji bi upotpunili nedostatke stvorenja i preduhitrili svaku čovjekovu snalažljivost, lukavštinu, pretvaranje i zloću.

“Nema, dakle, te knjige, ni svete ni profane, ni male ni velike, ni zakona ni propisa koji može učiniti čovjeka savršenim i božanskim. Samo po Bogočovjeku Kristu Isusu nesavršena djeca Božja postaju savršena i bogolika”, rekao je predavač koji je potom promišljao o četiri Pavlove poslanice te iz njih izvlačio pouke.

Govoreći o Poslanici Rimljanima u kojoj Sv. Pavao podsjeća svećenike i sav narod Božji da “riječ Božja nije Seneka, Ciceron ili Horacije, nego je riječ Božja pravednost, život i djelovanje”. “Drugim riječima: čitajući Riječ Božju treba biti duboko svjestan što se čita i kako se čita. U poslanicama Korinćanima, riječ je Božja ta koja nam uspostavlja vjeru i jedinstvo s kojima se povezujemo, s kojim održavamo vezu i s kojim otvoreno komuniciramo”, dodao je i naglasio da se Poslanica Galaćanima opire tvrdome srcu i okošćalosti volje za učenjem, meditacijom i promišljanjem Svetoga pisma, drugim riječima: “Zanemari zakon, a drž’ se milosrđa velikoga svojega!”.

Na kraju je potaknuo nazočne da ususret otpočinjanju Godine riječi Božje pokušaju napraviti agenda za buduće djelovanje te iznio neke svoje ideje.

Nakon predavanja nazočni su imali mogućnost davati svoje prijedloge te postavljati pitanja.

Potom su pročitana izvješća te prikaz rada ustanova VN-a: o Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i fondu Međupomoći; Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu; Nadbiskupijskom sjemeništu Petar Barbarić; Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.; Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije te Sinodi.

Nakon pročitanih izvješća puštena je u rad službena web-stranica Vrhbosanske nadbiskupije.

U sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda i Svećeničkom domu VN-a u Sarajevu 16. rujna je upriličen XXV. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je oko 120 prezbitera koji pastoralno djeluju u mjesnoj Crkvi.

Nakon okupljanja susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, uz koncelebraciju nazočnih svećenika. Sve je na početku pozdravio rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić, piše Nedjelja.ba

Potom je kardinal u svome obraćanju prije početka mise naglasio kako je “zajedništvo među svećenicima jedne mjesne Crkve izuzetno važno”. “Sve je prolazno, samo je naše zajedništvo u euharistiji vječno”, rekao je vrhbosanski nadbiskup ističući kako “misu prikazuje za sve svećenike mjesne Crkve, kako nazočne tako i one koji su spriječeni sudjelovati”.

U svojoj je propovijedi naglasio kako njegova “služba i život idu svome prirodnom kraju” te je istaknuo da će “propovijedati iz srca”. Rekao je kako “nosi bol u srcu zbog činjenice što nije uspio svim svećenicima probuditi iskrenu ljubav prema mjesnoj Crkvi”.

Objasnio je da će njegov nasljednik imati probleme u borbi sa izazovima u današnjem vremenu ako ne bude zajedništva. “Crkvu zovemo majkom, a o majci se brine, majku se voli. Ova mjesna Crkva treba ljubav svoje djece. Oni koji je vole spremi su na žrtvu, oni su spremni izgarati za nju i žrtvovati se”, rekao je kardinal i progovorio o određenim negativnostima koje je zamijetio tijekom biskupskog djelovanja. Posebno je podcrtao da je “ljudski imati slabosti, praviti pogreške međutim potrebno je i praštati”.

Govoreći opet o zajedništvu istaknuo je kako Crkva ne može “preživjeti” ako njezini članovi nisu složni. Pitajući se kako ostvariti taj ideal objasnio je slikovito: “ne ponašati se kao djeca” i “voziti kola u istom pravcu” te zahvalio svima koji su to na vrijeme shvatili.

Nadalje je potaknuo svećenike da budu vjerodostojni te žive ono što propovijedaju. Govoreći o sklapanju prijateljstava istaknuo je kako razumije da moraju postojati “uži krugovi prijatelja”, međutim, zatražio je od nazočnih da ne bude “ogovaranja i negativnog govora o drugima te trovanja atmosfere”.

Potom je potaknuo svećenike da budu materijalno osjetljivi prema institucijama Vrhbosanske nadbiskupije kao što je Sjemenište te da imaju osjećaja za misije. Analizirajući svojih 30 godina biskupstva u segmentu materijalne izgradnje rekao je da je bio “prosjak” naglašavajući da sve što je Vrhbosanska nadbiskupija napravila to je isprosila. Pred kraj propovijedi zamolio je nazočne da mu “oproste ako je što pogriješio naglašavajući kako tu nije bilo namjere, osvete ni zlobe”.

“Istinski volim Katoličku Crkvu i našu Vrhbosansku nadbiskupiju te vas zato pozivam da ovaj naš današnji sastanak izazove ljubav zajedništva i sloge sve za duhovnu i materijalnu izgradnju naše mjesne Crkve”, rekao je kardinal na kraju propovijedi.

Nakon mise uslijedio je radni dio susreta koji se odvijao u Svećeničkom domu VN-a. Moderator je bio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, a zapisničar kancelar preč. Mladen Kalfić.

Na početku je mons. Ćosić naglasio da je “jubilarni susret izvrsna prigoda za produbljivanje zajedništva kako kroz euharistiju tako i za  vrijeme radnog susreta”, čiji je program potom predstavio. Rekao je da je koronavirus razlog što su neki svećenici opravdano odsutni te istaknuo kako su se od posljednjeg susreta dijecezanskih svećenika dogodila dva važna događaja: papa Franjo je prihvatio odreknuće od službe pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara te postavio za vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora mons. Tomu Vukšića, apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH.

Nakon uvoda predavanje pod naslovom Božja riječ u životu svećenika održao je dr. Dubravko Turalija, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Na početku svoga izlaganja on je naglasio kako je čovjekova vjekovječna težnja izjednačiti se s Bogom. “Međutim, da bi čovjek bio kao Bog, mora biti savršen, izvrstan, fantastičan i genijalan u svemu. Zato je stari, primitivni smrtnik i mislio da, ukoliko bi postojalo nekakvo pravilo ili propis po kojemu bi se ljudi ravnali, čovjek bi i mogao doseći božansku savršenost. Zbog toga Hebrej i traži od Jahve pravila, načela, konstitucije. Kaže mu: ‘Daj nam udžbenik po kojemu ćemo te nasljedovati, oponašati, kopirati, i na koncu dešifrirati i suobličiti tebi'”, rekao je dr. Turalija i naglasio kako je vrijeme odmicalo uvidjelo se da je biti božanski savršen podrazumijeva more zakona, podzakona, propisa i amandmana koji bi upotpunili nedostatke stvorenja i preduhitrili svaku čovjekovu snalažljivost, lukavštinu, pretvaranje i zloću.

“Nema, dakle, te knjige, ni svete ni profane, ni male ni velike, ni zakona ni propisa koji može učiniti čovjeka savršenim i božanskim. Samo po Bogočovjeku Kristu Isusu nesavršena djeca Božja postaju savršena i bogolika”, rekao je predavač koji je potom promišljao o četiri Pavlove poslanice te iz njih izvlačio pouke.

Govoreći o Poslanici Rimljanima u kojoj Sv. Pavao podsjeća svećenike i sav narod Božji da “riječ Božja nije Seneka, Ciceron ili Horacije, nego je riječ Božja pravednost, život i djelovanje”. “Drugim riječima: čitajući Riječ Božju treba biti duboko svjestan što se čita i kako se čita. U poslanicama Korinćanima, riječ je Božja ta koja nam uspostavlja vjeru i jedinstvo s kojima se povezujemo, s kojim održavamo vezu i s kojim otvoreno komuniciramo”, dodao je i naglasio da se Poslanica Galaćanima opire tvrdome srcu i okošćalosti volje za učenjem, meditacijom i promišljanjem Svetoga pisma, drugim riječima: “Zanemari zakon, a drž’ se milosrđa velikoga svojega!”.

Na kraju je potaknuo nazočne da ususret otpočinjanju Godine riječi Božje pokušaju napraviti agenda za buduće djelovanje te iznio neke svoje ideje.

Nakon predavanja nazočni su imali mogućnost davati svoje prijedloge te postavljati pitanja.

Potom su pročitana izvješća te prikaz rada ustanova VN-a: o Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i fondu Međupomoći; Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu; Nadbiskupijskom sjemeništu Petar Barbarić; Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.; Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije te Sinodi.

Nakon pročitanih izvješća puštena je u rad službena web-stranica Vrhbosanske nadbiskupije.