Baveći se poslovnim relacijama i ugovorima između Lutrije BiH i firme Novomatic AG, Novi.ba je prije tri dana iznio konkretne financijske pokazatelje za posljednjih pet godina iz kojih je prikazana dobit firme HTL d.o.o. – koja je bh. podružnica Novomatica – a, ona iznosi nešto više od 11 milijuna i 600 hiljada KM.
Za isti period dobit Lutrije BiH manja je za duplo i ne prelazi 4.9. milijuna KM. Gledajući prikazane dobiti lako je uočljiv veliki i kontinuiran pad prihoda domaćeg priređivača igara na sreću nauštrb austrijskog koncerna. Lutrija BiH je za 2015. prikazala dobit od svega 130 hiljada KM. U istom periodu dobit HTL iznosila je blizu 4 milijuna maraka što samo po sebi dovoljno govori.
„Lutrija nema smisla ako ne zarađuje jako puno. Može Lutrija i više zarađivati…“ Logično bi bilo, štaviše i očekivano, barem ako gledamo pokazatelje dobiti, da je ovakvu konstataciju i upozorenje iznio Fadil Novalić, premijer FBiH ili Amir Zukić, delegat u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH, koji sa skupštinske govornice vrišti o tome kako se budžet mora puniti, a domaće kladionice i kladioničare dovesti u red, itd. Međutim, o Novomaticu i Lutriji, ugovorima i prihodima, sa site te govornice niti riječi. Ona rečenica koju smo citirali pripada Zoranu Milanoviću, tadašnjem premijeru RH, a izrečena je u trenutku dok je Lutrija RH, koju je pod kontrolom držao Slavko Linić, tadašnji ministar financija u Vladi RH, poslovala slabo ili nikako. Već pretpostavljate da je glavnina posla, a i novca išla preko Novomatica, odnosno podružnice te kompanije u Hrvatskoj. Nešto kasnije Linić je, kako znamo, smijenjen sa svoje pozicije, ali je Novomatic ostao sveprisutan.
Austrijski koncern je moć stjecao vremenom i ponajviše zahvaljujući činjenici da je riječ o grupaciji čiju su lobisti mahom bivši politički moćnici čije su veze sa svijetom kapitala itekako razvijene. U grupu najistaknutijih lobista Novomatica ubraja se Alfred Gusenbauer, nekadašnji austrijski kancelari jedno vrijeme savjetnik srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Gusenbauer je obnašao niz funkcija, a vrijedi navesti kako je svojevremeno bio jedan od savjetnika Hypo grupacije za Hrvatsku. Hypo banku u toj zemlji sinonim je za nenamjenske i sumnjive kredite, a sve je završilo jednom od najvećih financijskih afera i prevara na ovim prostorima. Osim Gusenbauera, medju svojim lobistima i viđenijim likovima, Novomatic je imao i Johannesa Hahna, europskog povjerenika za proširenje. Hahn jeu periodu od 1997.- 2003. godine bio član Nadzornog odbora, a potom i izvršni direktor firme Novomatic AG. Zanimljivo da je 2009. Austrija pokrenula istragu protiv Hahna kako bi se istražila njegova uloga u kupovanju nekretnina u toj zemlji, a sve u korist Novomatica. Tako gledano, iz tog perioda,vrijedi izdvojiti izjavu Petera Pilza, zastupnika stranke Zelenih u Parlamentu Austrije:
„Johaness Han kao predsjednik uprave Novomatic je pregovarao i kupio zgradu kao vlasništvo tvrtke Novomatic i to u gotovini. Donijeli smo dokaze protiv njega. Nešto kasnije, prethodni vlasnik tvrtke, potvrdio je kako je osobno razgovarao sa Hanom“. Istraga i cijeli taj slučaj u Austriji su okarakterizirani kao pranje novca i utaja poreza.Za balkanske prostore i priču o monopolističkom položaju Novomatica u zemljama regije, Hahn je zanimljiv iz perspektive onoga kako su se njime obavili makedonski mediji. Nedorečene i blage izjave Hahna o tome da se njegovo viđenje prava ne slaže sa odlukama makedonskog predsjednika, te lične konstatacije kako preduvjeti za demokratske izbore nisu optimalni, za medije u toj zemlji indikativni su u smislu da se postavlja pitanje na čijoj je strani, u cijeloj toj krizi, međunarodna zajednica nalazi. Dio medija, kako recimo piše makedonski Centar za istraživačko novinarstvo, u ovom Hahnovom relativiziranju situacije vidi konce interesnih skupina i potencijalne, moguće, veze velikih igrača sa koruptivnim djelovanjem makedonskih političkih prvaka. Pri tome apostrofiraju se Hahnove veze sa Novomaticom, koji je, također, prisutan i u Makedoniji.
„Izravne povezanosti Hahna s korupcijskim radnjama u Makedoniji zasad nisu eksplicitno prikazane, no radi se o kompaniji koja posjeduje kasina u toj zemlji….“ – piše između ostalog Centar za istraživačko novinarstvo.
Ukoliko bismo i aktivnosti Novomatica u BiH posmatrali kroz navedene primjere, onda bismo, na primjer, mogli pretpostaviti kako lobisti te kompanije stoje iza posljednjih najava o izmjenama postojećeg Zakona igrama na sreću. Mogli bi, također, pretpostaviti kako je dijelu domaćih političara, važnije da milionske svote novca koje nisu zanemarive, odlaze, kolokvijalno rečeno, u vrećama iz BiH i završavaju u drugoj državi. Niko nas ne bi mogao teretiti ni kada bi zamislili, da je, možda, Amir Zukić jedan od lobista Novomatica. Ko bi nam mogao uzeti za zlo, ako kažemo i zamislimo, pretpostavimo, da konce u BiH, vuče pominjani Alfred Gusenbauer. Tržište o kojem govorimo ne trpi pojmove siromašnije ili bogatije, cilj velikih je osvojiti ga. Više siromašnijih, što BiH, Makedonija, Srbija, pa i Hrvatska jesu, u konačnici i zbiru daju solidnu financijsku injekciju, a to u Novomaticu itekako dobro znaju.
