I ove kao i ranijih godina dio kratkog odmora u Vitezu provodi Josip Drmić (22), reprezentativac Švicarske, odnedavno član Borussije iz Moenchengladbaha. Uvijek spreman na razgovor s građanima koji ga prepoznaju, s dječacima s novinarima, osobina je mladog Josipa koji, iako je rođen u Švicarskoj izvrsno govori hrvatski.
„Svaki moj dolazak u Hrvatsku i u BiH meni zaista puno znače. Tu (u Vitezu) su moji korijeni, tu je moja uža i šira familija, tu se osjećam doma, svoj na svome, iako sam rođen i odrastao u Švicarskoj, koju, naravno, izuzetno volim i poštujem. Uostalom, ta mi je zemlja, uz veliki trud i podršku moje obitelji, otvorila nogometna vrata i kroz koja sam išao i stigao do svijeta reprezentativnog i klupskog nogometa visoke svjetske razine. I ja to znam cijeniti i poštovati“, kazao nam je Josip, naglašavajući kako većina igrača koje poznaje, s kojim je igrao i sada igra pred odlazak na odmor samo pričaju o svjetski poznatim turističkim destinacijama. „Ja, pak, jedva čekam odlazak u Omiš gdje imamo kuću, pa u Vitez gdje imam stan, rodno mjesto mojih roditelja i brojne rodbine. Tu, kao nigdje drugo, kvalitetno, psihički i emotivno, punim baterije za nove napore i nove nogometne iskorake. Tako je i ove godine i tako će biti i ubuduće.“
Je li prelazak iz Bayera u Borussiju iz Moenchhengladbacha korak unazad, pitamo ga? „Ne, nikako, Borussija je također veliki klub i to je samo novi korak u mojoj karijeri koji sam sam tražio i na njemu inzistrirao. Jer, u Bayeru sam dosta vremena prvodio na klupi, želio sam igrati i moj prelazak u Borussiju za mene je, uvjeren sam, vrlo važan korak naprijed. To je velika prilika gdje ću, iskreno vjerujem, igrati i praviti nove nogometne korake u svojoj karijeri. Ja to želim i ja to mogu“, optimističan je i samouvjeren Josip kojemu, kažu oni koji ga dobro poznaju, samopouzdanje, vjere u svoje mogućnosti i upornosti, nikada nije nedostajalo. Drmić također kaže kako je prelazak u Borussiju za njega novi početak iako njegov nogometni hod nikada i nije stao. „Bio je to (u Bayeru op.a.) kratki nogometni zastoj, ako se to tako može reći“, a kao važnu činjenicu navodi uporno nastojanje Borussije da ga dovedu u svoje redove. „To je lijepo znati i čuti, to znači da vjeruju u mene, a sada je na meni obveza radom i trudom, uvjeren sam igrama i golovima, njihovo povjerenje i opravdati. Borussija igra lijepi, brzi nogomet što meni apsolutno odgovara pa neće biti ni problema „uklapanja“ u takvu igru i koncepciju“
Josip pojašnjava kako statusom u Bayeru nije bio zadovoljan jer nije imao dovoljno prilika dokazivati se i potvrđivati se igrama i golovima. „To me opterećivalo, mnogo što mi nije bilo jasno, razmišljao sam vrlo često o svom statusu u Bayeru, a sada dolaskom u Borussiju sve te misli koje su mi bile i veliko opterećenje sam odagnao i sada ću u potpunosti biti usredotočen na svoju igru u novom klubu gdje sam nogometno željen i dočekan raširenih ruku. U Bayeru samo odigrao samo 880 minuta i u tom relativno kratkom vremenu provedenom na terenu postigao sam šest golova uz dvije asistencije što je bilo premalo za moje ambicije pa i za moje mogućnosti, ako to nije pretenciozno reći. To jednostavno nije bilo to, nisam bio sretan i zadovoljan i ovakav rasplet, uz moje uporno inzistiranje, mogao se i očekivati“
Kada je u pitanju njegov status u reprezentaciji Švicarske kaže kako uopće nije ugrožen. „Iako nisam standardno igrao u Bayeru ništa se posebno nije promijenilo. Znaju u reprezentaciji što ja znam i što mogu jer ja sam član raznih švicarskih reprezentativnih selekcija već 7 – 8 godina. Naravno, uvijek i iznova se moraš dokazivati i potvrđivati, ali moj mali zastoj u Bayeru uopće nije ugrozio moj reprezentativni status. I dalje se u moje nogometne sposobnosti vjeruje, što ću ja, igrama u Borussiji i u reprezentaciji Švicarske, s punim žarom i angažmanom i ubuduće zasluživati i opravdavati“
