Jesu li Vitežani propustili zadnji premijerligaški vlak?

Utakmicu s Borcem iz Banjaluke, koja je imala značenje „biti ili ne biti“, Vitez nije uspio dobiti. I što sada, pitaju nezadovoljni, ljuti, letargični… navijači?

„Pakovati kufer za federalni rang natjecanja nakon petogodišnjeg mučenja u najvišem rangu bh nogometa“, kaže jedan navijač i dodaje: „Dosta je sijanja iluzija, laganja samih sebe, nadanja „bit će bolje“, uvjeravanja  „možemo mi to…“. A niti je „bolje“ na vidiku kao ni naznaka da će, da može biti bolje. Te iluzije iz utakmice u utakmicu nam „sije“ stručni stožer, pojedini igrači, vi novinari, a mi „ludi“ navijači sve to prihvaćamo, nadamo se, strpljivo čekamo… A kako stvari stoje, prema viđenom protiv Borca, i ne samo u toj utakmici, sve je to samo, naš i vaš „sanak pusti“.

Navijač je, nema dvojbe, u pravu i to nije usamljeno mišljenje i teško ga je argumentirano pobijati. Ali…, hoćemo li „sijati“ pesimizam, beznađe…, koplje već sada bacati u trnje…? To sigurno ne bi bilo dobro, nije sportski, a unatoč svom „crnilu“, još nije sve izgubljeno. Ni drugim konkurentima koji će na kraju u ligu za ostanak ne cvjetaju ruže.

Međutim, za Vitežane je opasno što su i navijači, moglo se vidjeti i zaključiti tijekom utakmice s Borcem, vjeru da se može izići iz ove teške situacije i ravnopravno se uključiti u borbu za ostanak u Premijer ligi, potpuno izgubili. Jer, ni Banjalučani nisu „ništa posebno“, naprotiv, riječ je, bar po viđenom u Vitezu, ispod prosječnosti premijer ligaške momčadi koju Vitežani na svom terenu nisu uspjeli „na pleća položiti“.

No, u situaciji u kojoj su se Vitežani našli, unatoč svim objektivnim problemima i poteškoćama koje su ih pratile, „lišo“ ne može proći ni stručni stožer. Jer, samo ako govorimo o utakmici s Borcem koja je i od struke označena s „biti ili ne biti“, s porukom kako alibiji za eventualno neostvarenu pobjedu ne mogu biti u „teškom terenu, velikom psihološkom pritisku, eventualno lošem suđenju (kojega nije bilo op.a.), neshvatljivo je da se prvo poluvrijeme igralo kao da je jedino važno sačuvati svoju mrežu. A očekivalo se, s pravom, igrati na sve ili ništa od prve minute, pa ako treba krenuti i „grlom u jagode“, riskirati maksimalno, jer Vitezu je u ovom susretu igrala samo pobjeda.

Na žalost,  takva se igra na terenu, ponašanjem igrača…, nije vidjela, jednostavnije rečeno, takve igre nije bilo. A tko za to, prije svega, snosi odgovornost? Tko je kriv, u ne malom obimu, što viteški nogometni orkestar nije sinkroniziran, što su „instrumenti“ (igrači) raštimani, što svako svira „svoje note“…? Dirigent, iako to do kraja nije pošteno tvrditi.

No, tko je kriv što je iz viteškog nogometnog jata odlepršao Ivan Miletić koji je, nakon solidnih igara i standardnosti, pao u drugi plan, u nemilost i otišao. Što je, tvrdi se, s vrlo talentiranim Đorđem Ćosićem, igračem Zrinjskog posuđenog Vitezu, s  Ivanom Mamićem, koji nije nogometni majstor ali jest nogometni borac bez mane… A neka se samo malo proanalizira vrijeme u kojemu su ovi momci igrali vidjet će se da su postizani bolji rezultati, da je daleko manje golova primano. Slučajno ili ne, ali je tako, a šef struke u nekim razgovorima i raspravama s novinarima o nekim igračima (zašto (ne)igraju) rezolutno se poziva na statistiku…! Zašto djeluje „izgubljeno“ Boban Đerić, zašto vrijedni i uporni Ivan Livaja, kapetan, „kroz“ momčad, od mjesta do mjesta (još samo nije branio) luta kao „ukleti Holandez”. I dečko više ne zna što igra, kako igra i što bi ustvari trebao igrati…

Moglo bi se spočitavati i navijačima kojih na važan susret, kao što je bio s Borcem, na Gradski stadion dođe njih nekoliko stotina, uopće ne navijaju za svoje ljubimce, kako poštapalica kaže, i tek poneko od njih „svojim“ igračima i članovima stručnog stožera, upravi… uputi poneku ružnu, uvredljivu poruku. S druge pak strane pedesetak „Lešinara“, pristiglih navijača Borca, zorno im pokaže kako se voli i kako se navija za svoje.  A sve ovo, a mogli bi još mnogo toga navoditi, govori kako su razlozi situacije u kojoj se Vitez nalazi, vrlo kompleksni, a vrlo često se svode na nedovoljnu kvalitetu postojećeg  igračkog kadra. A to jednostavno nije točno.

Prethodni članakPreminuo Slobodan Praljak
Sljedeći članakHrvatski sabor organizira sjednicu o položaju Hrvata u BiH