Hrvati su i više nego zadovoljni rezultatima održanih općih izbora, a riječ je o rezultatima gdje se „pitalo“ Hrvata, nasuprot rezultatima izbora za hrvatskog člana Predsjedništva BiH gdje su, na žalost, odlučivali i odlučili Bošnjaci. I tim prljavim igrama, o bojkotiranju odluka Ustavnog suda BiH, o bojkotiranju izmijenja Izbornog zakona, izbora članova Doma naroda…, proteklih predizbornih i postizbornih dana napisano je niz komentara u hrvatskim medijima, relevantnih i dokumentiranih, na žalost, bar za sada, bez ikakvih učinaka.. Jači kvači, rekli bismo, a to su, prije svega brojčano jači „naši prijatelji Bošnjaci“, kako ih u izbornoj noći opetovano označavao bošnjačkim glasovima pobjeđeni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, dr. Dragan Čović.
Stoga, namjera i cilj ovoga članka je ukazati na razloge koji su dobrim rezultatima doprinijeli i na njih utjecali, na greške i brojne propuste koje je hrvatska politika proteklih godina, pa i u pripremama protekli izbora, činila, a Hrvati , i ovaj put, progutali knedlu nezadovoljstva, razočarenje, nerealiziranih obećanja…, izišli na izbore i skoro pa plebiscitarno glasovali za Koaliciju koju je predvodila HDZ BiH. Sada, pak, nabrajati sve razloge tih ipak progutanih „knedla u grlu“, nema smisla ponavljati ih, jer su brojne i opće poznate. No, pitati se može što je, tko je birače-Hrvate „natjerao“ da iziđu na izbore, da glasuju, ne mali broj njih i protiv svoje savjesti i svojih uvjerenja…? Razloga je više, a svakako u prvi plan su „iskočila“ sve vidljivija i agresivnija nasrtanja Bošnjaka iz svih političkih i stranačkih opcija, majorizirati Hrvate gdje god je to moguće… Na to ih je „natjerao“ i Željko Komšić, alias „opjevani“ Sejdo Bajramović, prepotentni, umišljeni tip, uvjeren kako je veliki broj Bošnjaka u njemu vidio bosansko-hercegovačkog Mesiju. Ne vidi, ili ne želi vidjeti da je on u ovom slučaju bošnjačko kukavičje jaje u hrvatskom gnijezdu i bošnjački igrač za ponižavanje Hrvata, u majorizaciji, u nastojanju oduzimanja im i Ustavom definirane njihove konstitutivnosti.. Treba također reći da je Koalicija HNS-a imala osmišljenu predizbornu kampanju, „išli su“ na hrvatski senzibilitet, na opasnost ugrožavanja njihovog nacionalnog ponosa, nacionalnog bića, na nužnost otpora „nasilnicima“ koji bi Hrvate u BiH sveli na nacionalnu manjinu, na nužnost „ zbijanja redova bez čega nas nema…“. Mnogi su te argumente prihvatili, „još ovaj put“ kazali su, pa se čak kroz izborne rezultate može govoriti da je Koalicija koju je predvodila HDZ 1990. ispala kolateralna žrtva.
Iz ovih izbora pobjednička izborna Koalicija mora prepoznati poruke onih koji su im glas dali, izvući pouke jer za manje od dvije godine su lokalni, za četiri ponovo opći izbori, ne bude li tako, ovakvi rezultati se ni izbliza neće ponoviti, mladi i cijele obitelji će odlaziti… A što to birači traže, na što ukazuju, što poručuju, što očekuju.
Mnogi, sada u postizborno vrijeme kažu nećemo više glasovati po inerciji, nego hoćemo konkretne razloge i pomake zbog koji ćemo izići na izbore i svoj glas dati komu smo i do sada davali. Iskazuje se nezadovoljstvo na odabir kandidata na izbornim listama, ovaj put s akcentom na kandidate s područja Srednjobosanske županije za sve razine vlasti koji je po simpatijama i antipatijama moćnih, koji je i „po babi i po stričevima“. Je li normalno, opravdano, koji je razlog, da u prošlom mandatu najaktivniji zastupnik u Srednjobosanskoj županijskoj Skupštini, na izbornoj listi za ove izbore, bude na zadnjem, 35. mjestu, a onda građani krojačima te liste udare pljusku, i tom kandidatu, inače i izvan zastupničkih obveza, je vrlo aktivan na humanitarnom, sportskom i kulturnom polju, sa skoro 4,5 tisuća preferencijalnih glasova. Samo nositelj liste imao je više preferencija! Hoće li, građani to traže i očekuju, od krojača te liste, na bilo koji način i odgovarati? Ima li, pitaju i upozoravaju građani-glasači stranačke ili političke odgovornosti za neuspjeh? Ima li u takvim situacijama „moralnog čina“, kako se to zna reći, koji podrazumijeva stavljanje mandata na raspolaganje, podnošenje ostavke? Neki od nezadovoljnih na to odgovaraju argumentiranim tvrdnjama, kako se, ne tako rijetko, neuspjesi (recimo, gubljenje načelničkih pozicija), najodgovorniji nagrađuju novim, višim, uglednijim i bolje plaćenim pozicijama. Ukazuje se na nemilosrdne „dvorske“ (stranačke) spletke i borbe – eliminirati unutarnju konkurenciju pod svaku cijenu. Ponovo se postavlja pitanje „političkih metuzalema“ koji (bez generaliziranja, dvadeset i više godina sjede u udobnim foteljama, bez ikakvih pozitivnih tragova iza sebe) se samo i jedino bore za očuvanje stečenog statusa, na mjesto na izbornim listama koje garantira prolaz, za mnoge još četiri godine „lezi hljebe da te jedem“.
Što je razlog tih silnih nastojanja izboriti se za poziciju u strukturama zakonodavne, izvršne ili sudbene federalne i državne vlasti? Je li u pitanju maksimalna nacionalna osvješćenost , želja boriti se za svoj ugroženi narod, za svoju bolju, pošteniju i demokratičniju državu, ili …? Na to građani-birači ili je bolje reći glasači, poručuju, traže (ali nikako i da saznaju), „recite nam kolika su vaša primanja u federalnim i državnim strukturama vlasti, ne kolika vam je osnovna plača, s čijim iznosima nam mažete oči“. Kakva ih mirovina čeka dok oni obični umirovljenici svakog petog dana u mjesecu čeka svoju „crkavicu, a većina njih prima onu minimalnu od 348 KM ili zajamčenu (s maksimalnim radnim stažom) u iznosu od 450 KM, dok je prosječna mirovina 413.914 umirovljenika u Federaciji BiH 399,99 KM Pitaju i čudom se čude, je li moguće da njihovi predstavnici u federalnim i državnim strukturama vlasti primaju regres za godišnji odmor u iznosu od 1.800 do 2.200 KM ? „Zemljo moja, tugo moja“, kaže jedan viteški umirovljenik. „Više od pet mojih mirovina regresa za godišnji odmor oni dobiju? A ja „glupa ovca“ idem za njih glasovati“. Zaista, da li se nekom od njih obraz (đon) zacrveni? Da je samo malo ljudskosti, senzibiliteta, socijalne osjetljivosti, odrekli bi se tih, za ovdašnje prilike, enormno visokih regresa i uplatili ih, recimo, za stipendiranje siromašnih studenata, za socijalno najugroženije. Je li ih sram primati za topli obrok 8 KM dnevno i u svojim (?) restoranima za taj iznos, čak i manji, mogu pojesti vrlo kvalitetan obrok s desertom za zasladit, dok bračni par staraca, kojima svakodnevno trebaju i lijekovi, s jednom mirovinom ni slučajno ne može za dnevno preživljavanje (hranu) potrošiti toliki (8 KM) iznos. Gdje su tu primanja za mobitel, odvojeni život (a mnogi su sretni radi te odvojenosti), troškovi prijevoza (dolazak na posao) rad u raznim povjerenstvima (u radnom vremenu) u NO u javnim poduzećima, silna putovanja, devizne dnevnice… Idu li djeca političara na rad u inozemstvo? Jesu li bez posla u BiH?
Po mišljenju mnogih a svakodnevno se to potvrđuje i kroz medije, najklimaviji dio tronošca vlasti u Federaciji i u BiH je sudbena vlast. Niz je sudskih postupaka koji se vode unutar tih struktura, prozivaju se i poimenično kroz medije, na masovnim prosvjedima organiziranim zbog neriješenih slučajeva, recimo. ubojstva mladića Dragičevića (u Banja Luci) i Memića (u Sarajevu), ukazuje se na spregu s raznim pojedincima iz kriminalnog, gospodarskog… miljea, na sprege s političarima i političkim opcijama, na njihov kukavičluk (ili je nešto drugo u pitanju) u određenim procesima, o stotine i tisuće predmeta koje je u ladicama i ormarima leže prekriveni prašinom. Hrvati s područja Srednjobosanske županije pitaju što je s procesuiranjem ratnih zločina nad Hrvatima Travnika, Viteza, Bugojna… i poratnih počinjenih u Travniku? Što su radili suci i tužitelji, njih 5-6 koji su rat proveli u Lašvanskoj dolini, a neki od njih i dalje u visokim strukturama sudbene vlasti „vedre i oblače“. A oni,revnosni, uporni, stručni…, moli ih se (?) i ostaju raditi do 70 godina starosti. Godine čine svoje a „kada zatreba“ znaju reći, „uzeo sam dvadesetak dana bolovanja“. Eto, tko je naučio uzimati (visoke plaće i niz drugih beneficija) , ne mislimo samo na djelatnike u pravosuđu, „uzima“ i bolovanje, dok mnogi mladi, obrazovani, željni rada i zarade, odlaze u bijeli svijet trbuhom za kruhom.
O ovome i još o mnogo čemu što nismo ni spomenuli, a opće je poznato i građanima u grlu stvara knedlu nezadovoljstva, jeda i jada, oni koji zastupaju svoj (?) hrvatski narod, u narednom vremenu, ne čekajući dugo, trebaju poduzeti određene i odlučne korake. U protivnom, ne piše nam se dobro, a što bi se moglo pokazati već na lokalnim izborima 2020. godine, da i ne govorimo o Općim izborima 2020. godine.
