Isus je Bog i čovjek. On je kao pravi Bog od Oca poslan uzeo našu ljudsku sudbinu i postao u svemu nama sličan osim u grijehu. Isus, kao i njegova Majka Marija, osjetili su svu gorčinu svijeta.
Mač boli probadao je i njihova srca. I oni su bili tužni, uplakani, neshvaćeni, prognani, izrugani. Oni nisu bili ničega poštedeni, nisu imali povlastica. Oni su zapravo tu da drugima daju prednost i ostvare povlastice. Isus je nekoliko puta plakao.
On nije skrivao svoje suze. Plakao je nad tudjim tragedijama, plakao je suočen s okorjelošću ljudskih srdaca, plakao je u osami premišljajući Očevu volju u svom životu.
S Isusom je suze prolijevala i Gospa, a najviše pod križem kad u svojim rukama držaše mrtvoga Sina. Koliko i kako mi plačemo?
Je li nam plač zapravo krik za boljim i svetijim životom ili plačemo zbog neostvarenih želja, planova, osobnih karijera?
Danas na Veliki Petak, trebalo bi utvrditi uzroke naših suza i žalosti. Isus nije plakao zbog sebe, nego zbog mene i tebe.
Gospa nije plakala i žalostila se kako bi svratila pozornost na svoju obitelj, nego kako bi njezine suze potakle druge da dodu do Isusa.
Isus i Gospa žaloste se i plaču kad sinovi i djeca nisu na putu milosti koje Nebo pruža. Dobro je da savjest natjera suze i isplaćemo sve što nas guši i potapa.
Taj plač nije očaj – daleko od toga – to je plač koji Isusu otvara vrata. Taj plač je vesela pjesma zalivena suzama milosti Božje.
Neka ovaj plač koji su predivno otpjevali našu Akordi, potekne i za duše koje ne znaju plakati.
Na svome licu, u suzama molitvom ispunjenima, brišimo i tude krivice. Krščanin je odgovoran za svijet.
Svatko od nas je pozvan vapiti za one koji to ne čine ili im nije dano. Gospa je radosna kad smo na putu koji je Isusu učinio prohodnim.
Učinimo se potpuno Gospinom djecom i bliskima Isusu jer nas na to po ukazanjima poziva.
