INTERVJU: Trener NK Viteza Ante Miše

Ante-Mise-s-pomocnicima

Od prvoga dana dolaska u Vitez Ante Miše je plijenio pozornost smirenošću, profesionalnošću, odnosom sa suradnicima, navijačima, kolegama trenerima, sucima…! Pokazao je strpljivost, upornost, korektnost u komunikaciji s nogometašima, ali i čvrstinu prekaljenog profesionalca. Vrlo brzo navijači Viteza su ga plebiscitarno  prihvatili, znaju mu i bučno skandirati i odobravati njegove odluke, a mnogi mu, uz  trenersku funkciju  dodaju i prefiks, gospodin.

Vitez, nogomet, ljudi…, za vas su bili nepoznanica. Molimo vas za vaše viđenje, presjek vašeg boravka i dojmova od vašeg dolaska pa do danas!

Bilo je nepoznanica, ali dosta toga sam saznao od kolege i prijatelja Marija Ćutuka koji je nešto ranije u Prvoj ligi vodio Vitez. Govorio mi je sve u superlativima i sve se pokazalo točnim. Vrlo brzo upoznao sam ovu sredinu toplih i iskrenih ljudi, sklopio sam i prijateljstva, koja će, uvjeren sam, trajati i nakon mog odlaska iz Viteza. U klubu i u gradu sam, od prvoga dana,  vrlo dobro prihvaćen i brzo sam shvatio da sam kao trener pogodio dolaskom u Vitez. Jer, Vitez je premijerligaš, BiH se plasirala na svjetsko prvenstvo, nogomet je u ekspanziji i napredak se osjeća na svakom koraku.

U Vitezu ste već skoro pet mjeseci. Jeste li zadovoljni do sada urađenim, postignutim?

Zadovoljan sam i teško je i bilo očekivati više. Reći ću, igrači su slušali, upijali upute i postali smo vrlo ozbiljna momčad. Prihvaćali  su, postupno, moje trenerske zamisli, mada se na tom planu može još dosta toga uraditi. Imamo mi igrača s velikim potencijalom za nove kvalitetne iskorake, a sada ćemo sve to, u nekoj mirnijoj atmosferi, neopterećeni borbom za ostanak u ligi, raditi i uraditi. Posebno sam zadovoljan što sam uvjerio svoju momčad da smo kadri ravnopravno se nositi i s najjačim  u ligi, ulio im vjeru u vlastite mogućnosti i sposobnosti, koje kod njih zaista nisu male.

Od vas se nije moglo čuti: momčad je zapuštena, fizički nepripremljena, neuigrana…, što je vrlo čest slučaj novog trenera za rad prethodnika!

To nije moj stil, nikada na takav način ne bi „crnio“ svog kolegu prethodnika, a moram i reći da za to nisam ni imao baš nijedan razlog. Kolega Plavčić mi je ostavio dobro pripremljenu momčad. Ja sam napravio neke korekcije u pozicijama na terenu za pojedine igrače, mijenjao nešto u sustavu igre, što su igrači vrlo brzo i bezbolno u praksi provodili. Ja zaista nemam ozbiljnih zamjerki na sve ono, kada je momčad u pitanju, što mi je ostavio kolega Plavčić.

Radili ste kao trener u više hrvatskih prvoligaških i drugoligaških klubova, upoznali ste i sve BH premijerligaše. Možete li povući paralelu između BH i hrvatskog ligaškog nogometa?

Mogu se povući paralele, zašto ne. U Hrvatskoj i u BiH ima vrlo talentiranih mladih igrača. Hrvatska liga je nešto jača, bolje organizirana, s boljom infrastrukturom. U Premijer ligi BiH ima vrlo dobrih momčadi i bez ikakve kurtuazije mogu reći da bi  se 5 – 6 najboljih BH klubova ravnopravno nosilo s hrvatskim prvoligašima. Možda će zvučati neskromno, kao podilaženje, ali ću ipak reći da ni moj Vitez većini hrvatskih prvoligaša ne bi bio lak zalogaj, ako bi uopće i bio!

Na kraju našega razgovora popularni trener Miše želio je ukazati na stanje u viteškom premijerligašu i na prijetnju koja se nadvija na ovaj uzorni kolektiv.

Vitez je premijerligaš, to će biti i naredne sezone, a ja sam u čudu, ne mogu vjerovati, da je sav teret vođenja kluba, u svim segmentima, na leđima samo dvojice ljudi – Vlatka Kafadara i Slavena Garića. Zašto je to tako? Ne znam i nije moje taj problem elaborirati, na njega davati odgovore. Ali, sigurno to nije dobro. Jer, prijeti urušavanje kluba, ponor iz kojega će se „živa glava“ teško izvući. Naime, ovoj dvojici vrijednih ljudi „puna je kapa“ rada, odricanja, trošenja vremena i vlastitih sredstava…, a pomoći niotkud. A Vitežani zaista vole nogomet, Vitez je gospodarski moćna sredina i bila bi velika šteta da se, sada kada će i Gradski stadion biti gotov, sve pođe urušavati, klub tonuti…!

Z. Čilić

Prethodni članakPoribljavanje rijeke Lašve
Sljedeći članakMartina Mlinarević-Sopta: Jebem ti zemlju!