Danas je punih pet godina od kako nas je napustio prijatelj i kolega Miroslav Braco Kajić. Jedan od prvih uposlenika Radio Viteza, glazbeni zaljubljenik i entuzijast, čovjek koji je doslovno utemeljio fonoteku Radio Viteza.
Bio je čovjek koji je posjedovao enciklopedijsko znanje o glazbi, glazbenicima, pjesmama, izvođačima, dijeleći ga bezrezervno i prijateljski. Na Radio Vitezu počeo je raditi 1. ožujka 1995. godine i na mjestu glazbenog urednika i majstora tona proveo točno šesnaest godina, sedam mjeseci i petnaest dana.
Gotovo cijeli jedan život je stao u to vrijeme koje je naš Braco posvetio ljudima želeći im pokazati što jeste „prava glazba“ i koliko ljubavi treba za nju. Ta ljubav prema glazbi i poslu kojeg je zdušno radio bila mu je važnija čak i od narušenog zdravlja, o kojem je nerado govorio, ne želeći nikog opterećivati time.
Ono što je želio reći i što je osjećao govorio je kroz stihove svojih omiljenih pjesama i kroz riječi glazbenika koje je obožavao. Braco nam nedostaje svaki dan. Svaki pogled na prastare vinilne ploče i CD – e, svaki ton sa zastarjelih kaseta i zvuk nekih vječito vrijednih pjesama s kojima nas je on upoznavao, podsjećaju nas na njega.
I danas smo posjetili groblje u Kruščici – vječno počivalište našeg velikog prijatelja, čovjeka koji je nenametljivo i tiho živio, gradeći jednu svoju lijepu glazbenu priču, čiji smo svi mi bili dio. Priču koja je prerano završena.
