Trideset i jedno dijete, koje je krajem veljače pronađeno u jednoj obiteljskoj kući u Brčko distriktu, bit će raspoređeno u četiri sigurne kuće širom Bosne i Hercegovine. Ovaj slučaj iz Brčkog potresao je javnost u zemlji i regiji, a istovremeno ukazao na ozbiljne nedostatke sustava. Postavlja se pitanje: ima li Bosna i Hercegovina kapaciteta za prihvat djece koja su žrtve trgovine ljudima ili su na neki drugi način ugrožena?
Sigurna kuća na području Semberije uskoro će primiti dio djece koja su, nakon što su pronađena u kući u Brčkom, bila smještena u hotelu u Distriktu. S obzirom na to da Brčko nema odgovarajuće prihvatilište, niti kapacitete za smještaj tolikog broja djece, mališani će biti raspoređeni po sigurnim kućama u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine – piše BHRT.
LJILJA LUKIĆ, Fondacija “Lara” Bijeljina
„Svih 31 dijete bit će smješteno u naše sigurne kuće, ali također i u kuće u Modriči, Bihaću i Mostaru. Iako se trudimo pružiti adekvatnu zaštitu, situacija nije nimalo laka. Nedostaje smještajnih kapaciteta, a sve ove sigurne kuće prvenstveno su namijenjene za djecu žrtve obiteljskog ili rodno zasnovanog nasilja.“
Bosna i Hercegovina trenutno nema specijalizirane kapacitete za prihvat djece koja su žrtve trgovine ljudima ili su na neki drugi način ugrožena, ističu iz udruge “Otaharin” iz Bijeljine. U ovom gradu trenutno se gradi prihvatilište, čiji kapacitet iznosi 20 djece, a koje bi trebalo pokriti čitavu regiju.
DRAGAN JOKOVIĆ, Centar za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin”
„Bijeljina će uskoro dobiti prihvatilište, koje je jedinstveno u Bosni i Hercegovini jer se gradi od temelja. Namjena ovog objekta je da bude prihvatilište za djecu, odnosno mlade do 18 godina. Već skoro deset godina zagovaramo izgradnju, jer je naš cilj da djeca s ulice dobiju sigurnost i da se s njima može raditi na duži period dok se ne riješi problem koji ih je doveo na ulicu.“
Podršku ugroženoj djeci pružaju i dnevni centri za djecu u riziku i djecu s ulice. Iako ovi centri postoje u više gradova, oni samo privremeno rješavaju problem jer se djeca nakon odlaska iz centra često vraćaju u sredine gdje su ponovo ugrožena. Slučaj iz Brčkog ponovno je ukazao na ozbiljne nedostatke sustava, ali i postavio pitanje – što dalje?
SLAĐANA SKENDEROVIĆ, direktorica SOS Dječjeg sela Gračanica
„Smatram da su programi prevencije ključni, ali to ne umanjuje važnost svih postojećih reaktivnih programa. Zaštita prava djeteta nije samo zakonski okvir; riječ je o konkretnim, efikasnim mjerama prevencije, intervencije i rehabilitacije, ukoliko se utvrdi da je dijete prošlo kroz zlostavljanje.“
ALISA HODŽIĆ, predstavnica pokreta za zaštitu prava djece “Plavi svijet”
„Naši prijedlozi za poboljšanje trenutnog stanja uključuju pooštravanje kaznenih mjera za roditelje koji zanemaruju djecu, osnivanje centra za socijalni rad izvan okvira vlade Distrikta, uspostavljanje sustava prevencije u suradnji sa školama, te otvaranje prihvatilišta za djecu koja su potencijalne žrtve trgovine ljudima.“
Dok nevladin sektor čini sve što je u njegovoj moći, često i više od toga, institucije su te od kojih ovisi konačan ishod ovakvih i sličnih slučajeva. Alarm je već dugo upaljen.
