Holistički pristup Mirele Holy i skretanje u lijevo Desnice Radivojevića

Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje. (Ivo Andrić)

Piše, Zdenko Antunović

Daytonski mirovni sporazum zacijelo je donio prestanak rata i uspostavio okvirno ustavno rješenje za Bosnu i Hercegovinu i tako ju učinio državom tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Savršeno skrojeno nesavršeno rješenje. Tako se potvrdila i izreka nobelovca Andrića da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se jedan dan sreće plaća jednim gramom duše.

U kolopletu BIH stvarnosti i recesijske europske perspektive sa visoko plaćenim visokim predstavnicima, koji se iz mandata u mandat trude, ne samo zadržati status quo, nesretnog ustavnog rješenja, već povremeno isti popravcima ustava i svojim ovlastima i odlukama dodatno zakomplicirati političku situaciju, suspendirajući institucije i ustavna rješenja za koja su izravno odgovorni. Ovih dana na političkoj sceni BIH i susjedne pred schengenske Republike Hrvatske kao i na domaćoj političkoj sceni dogodile su se dvije (ne)ostavke. Prva je ministrice okoliša u Vladi RH Mirele Holy, a druga ministra prostornog uređenja u Vladi FBIH Desnice Radivojevića.

Hoće li Desnica, imenovan kao član federalne vlade od strane pučke stranke orijentacije desnog centra (SDA) prijeći u ljevicu ovisi od poteza neustavno imenovanog predsjednika Federacije BIH, ultradesno orijentiranog, neustavno imenovanog i nelegitimnog Živka Budimira (HSP BIH), odnosno o volji Visokog predstavnika Valentina Incka kojega u slengu čaršijskog sarajevskog političkog miljea nazivaju kumom platforme. Želimo vjerovati u pravične poteze The Godfather-a Incka koji je svojim odlukama platformašima dao ponude u stilu Copolinog Kuma: «koje se ne mogu odbiti», uveo model dekonstituiranja demokracije i izborne volje očitovanih u povjerenju hrvatskog biračkog tijela spram HDZ-a BiH i HDZ 1990 koji su tu demokratsku volju potvrdili sa 90 postotaka povjerenja biračkog tijela hrvatskog konstitutivnog naroda.

U cijeloj situaciji daleko je važnija uloga consigliere-a EU Petera Sorensena koji i priprema razrješenje BIH krize na već zakazanom sastanku lidera šest političkih stranaka u Bruxelles-u 27. lipnja ovoga ljeta Gospodnjeg.

U čemu je onda razlika ostavke sada već bivše ministrice Holy i (ne) ostavke Desnice Radivojevića ?

Holizam Mirele Holy očituje se u težnji cjelovitosti popravaka sustava koji je jednostavno primjenjiv u načelu izvedenice njezinoga prezimena i općenito pogleda na svijet i filozofiju sustava društvenog uređenja i kategorija društva, koja u cjelini vidi nešto više od zbroja pojedinih njenih dijelova. Iz toga razloga njena ostavka nije samo čin osobne naravi već upozorba na grijeh struktura ukupnog sustava vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj.

Kako je holizam primjenjiv u svim područjima rada i življenja, holistički pojedinac, holistička organizacija i društvo je prema holističkoj teoriji proces koji se temelji na slijedećim temeljnim pretpostavkama: biti raznolik, među povezan, biti fleksibilan i stvarati sinergije i partnerstva, što znači održivo živjeti i raditi i biti zdrav.

Ostavka Mirele Holy najmanje je vezana za neodmjeren i nepotistički e-mail, a daleko više za investicije vezane za zvučne investicijske projekte: trećeg bloka elektrane Plomin, revizije studije utjecaja na okoliš u svezi sa sudbinom hidroelektrane Ombla, golf terena na Srđu, kao i drugih strateških projekata i opredjeljenja očuvanja okoliša koji je nesporno najvrjedniji komad već rasprodanog obiteljskog srebra.

Holistička perspektiva je temeljni antropološki princip prema kojemu različite djelatnosti treba promatrati u najširem smislu kako bi se shvatile njihove uzajamnosti i povezanosti.

Od nastanka društva postoji i pitanje koje je mjesto i uloga institucija u društvu, postoje li i koje su društvene zakonitosti, koji je odnos pojedinca i cjeline koje je pojedinac dio?

Eventualno skretanje ministra Desnice ulijevo bez cjelovitog pristupa rješavanju nagomilanih problema u Bosni i Hercegovini, bez jasno određenog ustavnog rješenja i na tom temelju novih izbornih pravila, a koji se ne može dogoditi bez pravičnog rješenja hrvatskog pitanja u BIH, može biti samo parcijalnim rješenjem dijela cjeline, a daleko od europske i euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine.

Daleko od metodološkog holizma, jer BIH kao država, kao daytonska cjelina, je nešto bitno drugačije negoli puki zbroj svih njenih naroda, entiteta i politika.

Sreća bilo kojeg konstitutivnog naroda u BIH se ne može graditi na nesreći nekog drugog.

Upravo cjelovit, odnosno holistički pristup rješenju BIH političke krize je metodologija dvojca dr. Čovića i dr. Ljubića. Metodologija koje bi se trebala držati i Europska zajednica sagledavajući BIH kao cjelinu, cjelinu; Hrvata, Bošnjaka i Srba i ostalih koji su nešto više od skupa tri konstitutivna naroda i neodrživog stanja postojećeg nesretnog ustavnog rješenja dva entiteta. Na istim načelima izgrađena je i može opstati i Europska zajednica.

Čudno je to kako je malo potrebno da budemo svi sretni i još je čudnije kako nam baš to malo, uvažavanja jednakopravnosti, nedostaje.

Europska zajednica je na redu konačno povući potez sreće.