Domaća proizvodnja lubenica i dinja količinski ne može ni približno zadovoljiti potrebe tržišta, a jedna od glavnih prepreka za njen rast su klimatski uvjeti, zbog čega nisu konkurentni proizvođačima iz Makedonije i Grčke, odakle stiže najveći kontingent “kraljice slasti”.
Tek pojedine regije u Srpskoj imaju uvjeta za uzgoj lubenica, ali i iz njih one na tezge stižu kasno. Velike količine grčkih i makedonskih lubenica, koje zbog tropske klime dospijevaju veoma rano, preplave domaće tržište već sredinom svibnja, dok domaći proizvođači berbu počinju tek krajem srpnja.
Tajnik Udruženja za poljoprivredu, vodoprivredu, ribarstvo, prehrambenu i duhansku industriju pri Gospodarskoj komori RS Slavko Stevanović kaže da je u ovom trenutku nezahvalno govoriti o proizvodnji lubenica i dinja na području RS.
“Još se ne može sa sigurnošću pričati o rodu ovog voća, jer će proizvođači početkom osmog mjeseca znati o kakvim prinosima je riječ i da li su im se ulaganja isplatila” , kaže Stevanović.
Podaci Uprave za neizravno oporezivanje BiH pokazuju da je u prvoj polovini godine uvezeno 5,27 tona lubenica i 0,61 tona dinja, ukupne vrijednosti 3,16 milijuna KM. Za uvozne lubenice plaćeno je 2,54 milijuna KM, a najviše ih je stiglo iz Grčke, Makedonije, Albanije i Italije. Uvoznici dinje uglavnom nabavljaju u Italiji, Albaniji, Sloveniji i Turskoj.
Značajan rast uvoza lubenica i dinja zabilježen je tijekom 2014. godine, kada je njihova vrijednost dostigla 6,36 milijuna KM, što je za 22 posto više nego u 2013. godini.
“Kada je u pitanju potrošnja lubenica, oko 90 posto potreba tržišta stiže iz uvoza. Tijekom prošle godine izvoza nije ni bilo, uglavnom zbog poplava, dok su u 2013. godini izvezene zanemarljivo male količine uglavnom iz Lijevče polja i Semberije”, kažu u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.
