Godišnjica tragedije i zločina počinjenog u Buhinim Kućama

Prije 20 dana, 20. prosinca, u Lašvanskoj dolini Hrvati se svečano obilježili dvadesetpetu godišnjicu dolaska humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, koji je, bar na kratko, probio osmomjesečnu potpunu blokadu Lašvanske doline i u njoj opkoljenih oko 70 tisuća domicilnih i izbjeglih te prognanih Hrvata iz drugih srednjobosanskih općina. Dva dana kasnije, 22. prosinca, Hrvati u Vitezu i Lašvanskoj dolini obilježili su veliku tragediju, strašni zločin u naselju Križančevo Selo, koji su počinili pripadnici tzv Armije BiH, kada je poginulo, ubijeno i masakrirano 64 vojnika, zarobljenici i civili.

I u takvom ozračju, s lijepim sjećanjima na „Bijeli put“ i s ružnim te tužnim sjećanjima na tragediju Križančeva Sela, Hrvati Viteza i cijele Lašvanske doline dočekali su Božić i Novu Godinu, a evo u srijedu 9. siječnja, 18 dana nakon Križančeva Sela, obilježavaju još jednu veliku tragediju koja se dogodila u Buhinim Kućama, prigradskom naselju Viteza.

Naime, tog 9. siječnja prije 25 godina, pod okriljem maglovitoga praskozorja elitne specijalne postrojbe tzv. Armije BiH probile su crte obrane I bojne „Viteške brigade“ HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj. Opljačkano je i zapaljeno na desetke obiteljskih kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN Munje iz Travnika koji su uhvaćeni na spavanju, svirepo su mućeni i na kraju ubijeni.

Za sve ovo još nitko nije odgovarao iako su snimci strašnog zločina – kuće u plamenu, tijela ubijenih civila koji leže po dvorištima obiteljskih domova, masakrirana i žicom vezana tijela zarobljenih i ubijenih „Munja“…, obišle cijeli svijet. A osnovni cilj ove akcije postrojba tzv. Armije BiH bio je presjeći putnu komunikaciju Busovača – Vitez – Travnika, žilu kucavicu Lašvanske doline, spojiti se sa svojim postrojbama na zapadnom dijelu općine Vitez, u  niti kilometar udaljenoj Vranjskoj i ovu hrvatsku enklavu presjeći na dva dijela. A to bi bio početak kraja hrvatske obrane ovoga područja. No, nadčovječanskim naporima hrvatskih branitelja to je spriječeno. Trideset četiri dana kasnije, 14. veljače, u jednodnevnim žestokim borbama pripadnici HVO-a potpuno su oslobodili Buhine Kuće, kada se i dodatno vidjela veličina tragedije od 9. siječnja i razmjere počinjenog zločina.

U povodu dvadesetpete godišnjice tragedije Buhinih Kuća, u mjesnom groblju Topala gdje je i pokopan najveći broj žrtava, slavljena je sveta misa zadušnica koju je predvodio viteški župnik, fra Velimir Bavrka. Svetoj misi  prethodilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća uz veliki spomen križ podignut na ulazu u groblje. To su učinili rodbina poginulih i ubijenih, udruge proistekle iz Domovinskoga rata i predstavnici općinskih i županijskih struktura vlasti.