Prošle su dvadeset i dvije godine od velike tragedije koja se dogodila u predvečerje 10. lipnja 1993. godine, kada je u Vitezu jedna minobacačka granata ispaljena s položaja Armije Bih u igri zauvijek prekinula osmero viteških mališana. Tragedija se dogodila u prigradskom naselju Kamenjače, gdje tijekom cijeloga rata nije bilo ni vojske niti bilo kakvih vojnih objekata. A to su, nedvojbeno, znali i napadači, što ovaj zločin čini još većim i strašnijim.
Na žalost, za taj strašni zločin, za tu veliku tragediju, još uvijek nitko nije odgovarao, čak ni istraga nije pokrenuta. A zna se odakle je granata ispaljena, a kada bi bilo bar malo volje, profesionalnosti i odgovornosti nadležnih istražnih i pravosudnih organa, uopće ne bi bilo teško ustanoviti tko je bio zapovjednik postrojbe Armije BiH, tko su, poimenično, vršili minobacački napad na prigradsko naselje.
U toj velikoj tragediji poginuli su viteški mališani: Sanja Garić, Milan Garić, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović, Augustina Grebenar i Velimir Grebenar.
Unatoč povremenoj kiši više stotina Vitežana cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom, u srijedu predvečer, na dvadesetdrugu godišnjicu tragedije, s dužnim pijetetom sjetili su se tragično nastradalih svojih mladih sugrađana. Na mjestu njihove pogibije, uz spomen-obilježje izgrađeno u obliku broja 8, s velikim križem, cvijeće su položili i svijeće upalili, rodbina poginulih mališana, viteški osnovci i srednjoškolci, predstavnici općinskih struktura političke, zakonodavne i izvršne vlasti Viteza, te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata.
Svetu misu zadušnicu uz spomen-obilježje u Kamenjačama predvodio je viteški župnik, fra Marko Kepić.
