Glavu gore, Vitežani

„Zrno po zrno pogača…“ kaže stara narodna poslovica a ako bi je parafrazirali i „vezali“ je za igre i rezultate Viteza, moglo bi se reći: „Bod po bod vodi u opasnu zonu, prijeti čak i ispadanjem u niži rang natjecanja“. Vitežani, naime, deset uzastopnih utakmica nisu pobijedili i za njih je pobjeda „sanak pusti“, a i za učinkovitost u napadu isto bi se moglo reći.

U susretu sa  Širokim koji je nastupio sa  „šarenim“ sastavom, s tek ponekim standardnim igračem, s nekoliko juniora, na Gradskom stadionu u Vitezu okupilo se tek 500-600 gledatelja, najmanje u ovoj natjecateljskoj sezoni. A moglo bi se reći, poručiti onim navijačima Viteza koji nisu  došli na utakmicu, da baš ništa nisu izgubili. Ili je bolje reći profitirali su, jer se nisu „jeli“, nervirali… A prisutni, iznervirani i frustrirani, ne samo rezultatom, pognute glave, uglavnom mirno, tek uz  poneku glasnu  ružnu poruku igračima, poruku negodovanja, napustili su Gradski stadion. Jer, nogometašima Viteza baš ništa nije polazilo za nogom, a već na startu utakmice „ubili“ su ih ozljeda Đerića i gol Čabraje već u 9. minuti.

„Kuda plovi viteški nogometni brod“, pitanje je koje se neizostavno nameće a imajući u vidu da je još do jučer, slikovito rečeno, mirno plovio ka zacrtanom cilju, ka sigurnom ostanku u Premijer ligi. Što su razlozi proljetnog pada u igri nogometaša Viteza? Jasno je, sreće Vitežane nije mazila (recimo, Sarajevo na Koševu…), ozljede ključnih igrača redale su se kao na tekućoj vrpci, protivnički gol djeluje začarano,  iz utakmice u utakmicu gubilo se samopouzdanje, vjeru u vlastite snage i sposobnosti…, a neki od njih, dovedeni s prefiksom – pojačanje, pravih nogometnih mogućnosti baš i nemaju ili ih, bar do sada, nisu pokazali. Kada će ako ne sada kada se „kuje“ sudbina Kluba u koji su došli. A ne treba samo u njih upirati prstom.

Jasno je kao dan, nogometaši Viteza moraju dignuti glavu, zbiti redove, vratiti samopouzdanje i krenuti po onoj „jedan za sve, svi za jednog“, za svoj Vitez koji je i dečke sa strane prihvatio kao svoje najrođenije. A to treba cijeniti, poštovati i radom, trudom, zalaganjem… vračati. A nedvojbeno je da „ulja u viteškoj nogometnoj svijeći“ ima, itekako i nikako joj ne smije zaprijetiti „gašenje“.

Nakon utakmice rezigniran  je bio trener Viteza Slaven Musa.

„Ušli smo loše u utakmicu, igrom prvih dvadesetak minuta uopće nisam bio zadovoljan, a u nastavku utakmice ipak smo „proigrali“.

Istina je, proigrali su Vitežani, uspjeli su izjednačiti a do drugog gola, do pobjede, pa i unatoč brojnim zrelim prigodama, nisu uspjeli stići. Nego, „razigrali“ su golmana Širokog Soldu koji je bio junak utakmice, a i ostali mladi igrači, koje je predvodio iskusni i uvijek borbeni Slavko Brekalo, jednu sezonu i uspješni igrač Viteza, igrom i rezultatom dignuli su si cijenu i pokazali da se na njih u budućnosti ozbiljno može računati. To je i razlog da je daleko zadovoljniji nakon utakmice bio trener Širokog, Goran Sablić.

„Dečki su opravdali povjerenje, igrali su dobro, nismo izgubili, mogli smo i pobijediti, a odmorio sam nekolicinu prvotimaca za nama vrlo važni  kup susret u srijedu sa Željezničarom“.

Trener Viteza Musa također je kazao kako „bodovna slika“ Viteza još uvijek nije loša. U pravu je, no da tako i ostane, u igri Viteza se pod hitno nešto mora promijeniti na bolje. U protivnom…!

Prethodni članakJosip Marković: ”Izvinjavam se svima pogotovo radnicima poduzeća IVA
Sljedeći članakCrossfit kod Vitežana sve popularniji kao sport, rekreacija te način života