Franjevci Bosne Srebrene: Potvrđena bojazan o iseljavanju naroda iz BiH

Na redovitom izbornom Kapitulu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je održan u Sarajevu od 4. do 8. travnja, razmatrane su teme o životu i djelovanju Provincije, izabrana nova provincijska Uprava i doneseni konkretni zaključci, odluke i smjernice za buduće djelovanje bosanskih franjevaca, priopćeno je danas iz Franjevačke provincije Sv. križa-Bosna Srebrena.

Tom prigodom, franjevci Bosne Srebrene uputili su izjavu za javnost u kojoj napominju kako je potvrđena njihova bojazan od travnja 2012. godine da će se ulaskom Hrvatske u EU, pokrenuti novi val iseljavanja naroda iz BiH.

– Nažalost, danas smo svjedoci da je naša bojazan bila opravdana. Dugogodišnja poslijeratna politička nestabilnost, nacionalna i svaka druga podijeljenost, bezakonje, korupcija, nejednakost i teško ekonomsko stanje u BiH, rezultiralo je činjenicom da mnogo našega naroda i sunarodnjaka, posebno mladih, napušta svoje domove i iseljava se u države Europske unije i svijeta. Posebno nas žalosti što odlaze obitelji s djecom – stoji u izjavi franjevaca Bosne Srebrene.

Da bismo izišli iz ovakvog dramatičnog stanja, mišljenja su franjevci, potrebno je konačno uspostaviti pravedne i razumne norme zajedničkog života, te imati trajnu komunikaciju s drugima i drugačijima, kao pretpostavku za bolje ekonomsko stanje i prosperitet svih stanovnika u BiH.

– Nažalost, s pravom se može konstatirati kako je i danas, na svim stranama i među svim narodima, a i u međunarodnoj zajednici, puno više onih kojima nije stalo do istine i zajedničkog života. Previše je onih koji zavode narod lijepim riječima i obećanjima, bez ikakve moralne obveze da ih provedu u djelo. Pri tome vrlo malo znaju o povijesti naše domovine i nisu voljni poduzeti gotovo ništa da se konačno prevladaju ove poteškoće u kojima se nalazimo – ocjenjuju franjevci Bosne Srebrene.

Kao bosanski franjevci, poručuju na kraju izjave, u ova ‘olovna’ vremena, u duhu Radosne vijesti uskrslog Krista i sv. Franje, mi nastavljamo svoj požrtvovni rad služeći u Crkvi te radeći na izgradnji i obnovi naše zemlje i naroda, bez razlike vjere i nacije, u granicama svojih mogućnosti, svoga zvanja i svoga višestoljetnog poziva.