Pobjedom nad Metallegehom u subotu u Travniku Vitez je pokazao da je vrlo opasan gost jer od ukupno osvojenih 19 bodova, čak 13 su osvojili na gostujućim terenima. Ovom pobjedom Vitez u jesensku završnicu ulazi mirno, s bodovnim saldom većim i „težim“ nego što su to očekivali i najveći optimisti.
Trener Viteza Slaven Musa nije krio zadovoljstvo pobjedom, ali u njegovom viđenju utakmice nije bilo ni najmanje euforije. Musa je, naime, u svakoj prilici umjeren i odmjeren pa i u pobjedi nad Jajčanima, koju su gledali i na kraju burno pozdravili svoje ljubimce i više od 400 navijača pristiglih iz Viteza.
„Zadovoljan sam pobjedom, kao i ne bi bio. Zadovoljan sam i igrom svoje momčadi, mada mi možemo još i bolje. Jer, bilo je prilika da drugim golom uđemo mirno u završnicu , a ne treba zaboraviti da su neke prilike imali i naši domaćini. Međutim, mi smo zasluženo pobijedili, tu dvojbe nema niti je smije biti. Pokazali smo u ovom susretu kompaktnost, što me posebno raduje, dobro smo reagirali nakon izgubljenih lopti što je uvijek vrlo važno a zna biti i presudno. Drago mi je, moji su igrači brzo prihvatili i moje zahtjeve u igri, pojedinci i cijela momčad, i rekao bih, mi „rastemo“, a tim smjerom možemo i nastaviti. A vjerujem da će tako i biti“, kazao je trener Musa, a na pitanje o igri, dobroj ili lošoj kada je riječ o pojedincima, nije htio govoriti. „Pojedince ne treba isticati jer bez kolektivne igre, bez kompaktnosti cijele momčadi o kojoj sam govorio, teško je doći do pobjede. Isto tako ne želim govoriti za javnost o pojedincima koji, recimo, nisu bili na visini zadatka. To, takav razgovor, je za svlačionicu“, dodao je Musa.
A mi bi kazali kako je momčad Viteza zaista odigrala vrlo dobro, suvereno su se ponašali na terenu. Što su vidjeli i navijači i na kraju susreta, skupa s njima,, uz odobravanje jednih drugima, podijelili radost i zadovoljstvo zasluženom pobjedom. Svi koji su u ovom susretu nastupili dali su svoj doprinos, neko manji neki veći, kao što to i inače biva, ali u momčadi Viteza nije bilo pojedinca koji tijekom susreta nije izgarao. A to je, već, za priznanje, za pohvalu. No, ovaj put bez isticanja i biranja najboljeg, apostrofirat ćemo dvojicu bočnih igrača, Sadikovića i Livančića. Na lijevoj strani Sadiković je bio suveren, a nakon njegovog preciznog ubačaja s lijeve strane, Kapetan je poentirao za pobjedu. S druge strane, Livančić. Najmlađi igrač Viteza u ivom susretu, kapetan momčadi, brz, prodora, potentan igrač, bio je i u defenzivi i u ofenzivi vrlo dobar, bila ga je „puna“ desna strana terena, a njegovu su igru na otvorenoj sceni (kao, uostalom i Kokotovu, Jevtićevu, Muminovićevu…) pozdravljali i pljeskom nagrađivali brojni navijači.
„Bila je ovo za nas vrlo teška utakmica. Znali smo da možemo, ali to je trebalo pokazati i potvrditi na terenu. Na našu radost uspjeli smo i svi skupa smo sretni i zadovoljni. Vrijedno i uporno radimo, analiziramo svoje protivnike, prihvaćamo zahtjeve i upite trenera i uvjeren sam da će biti još dosta radosti za naše navijače. Vjerujem, također, kako ćemo mi uskoro „proraditi“ i na domaćem terenu“, kazao nam je raspoloženi i u Travniku razigrani Tony Livančić, a na traženje komentiranje svoje ige dodao je: „Reći ću, uz vjeru kako neće zvučati prepotentno, iz utakmice u utakmicu se osjećamo sve bolje i sve sigurnije, mogu ja još i više i još kvalitetnije, radim i trudim se da tako i bude. Hvala navijačima koji su u Travniku podržali i pljeskom nagradili moju igru i igru cijele momčadi. Kako samo meni i cijeloj momčadi takva podrška znači…“
