S puno respekta, čak bi rekli sa strahom, Vitežani su ušli u ovu za njih iznimno važnu utakmicu, što je Mostarcima omogućilo dominaciju, dobru i brzu igru za koju, cijelo prvo poluvrijeme, domaća momčad nije nalazila rješenja. I slobodno se može reći, „svi putovi” vodili su ka golu Viteza i golmana Živkovića koji, također, u tom dijelu susreta nije iskazivao sigurnost.
Brzi i tehnički potkovani gosti svoju nadmoć, uz nesigurnu reakciju obrane Viteza, krunisali su već u 9. minutu lijepim golom vrlodobrog, brzonogog Simeunovića i sve je mirisalo na sigurnu i uvjerljivu pobjedu Zrinjskog. Jer, do tada, a i sve do kraja prvog poluvremena Vitez baš nijednom nije čak ni ozbiljnije zaprijetio nezaposlenom golmanu Dujkoviću, jer prostorom ispred njegovog gola suvereno su vladali Radeljić i M. Aničić koji su u džep stavili napadače Viteza.
Već od prve minute nastavka susreta strateg domaće momčadi u igru je uveo Dedića i Kožulja koji su u igru unijeli živost, brži protok lopte, a i cijela momčad je zaigrala daleko bolje, organiziranije, hrabrije, agresivnije nego u prvom poluvremenu. Vitežani su i na terenu uspostavili ravnotežu ali i dalje Zrinjski je bio bolji, sigurniji i opasniji. No, domaća je momčad svoj trud, pa i daleko bolju igru u drugom nego u prvom poluvremenu, „naplatila” prekrasnim golom mladog Kožulja u 90. minuti. Jurić je s desne strane izvrsno centrirao, a Kožulj, manirom velikog igrača, s ruba šesnaesterca volejom, neobranjivo pogodio suprotne rašlje nemoćnog Dujkovića. Na žalost, ovaj se put ne može zaobići sudac Paradžik koji, istina, svojim odlukama nije konkretno utjecao na konačan ishod susreta, ali je sudio po logici: Prikloni se jačem (Zrinjskom) i ne boj se za ocjenu i svoj sudački status. A kako je sudio, više od tisuću navijača Viteza, nesklonih nesportskom navijanju, pokazalo je isprativši suca Paradžika s terena koncertom zvižduka i gromoglasnih povika: lopove, lopove…!
{youtube}M-wZ7gfw1Xc{/youtube}
U momčadi Zrinjskog vrlo dobro i sigurno igrao je Anto Radeljić, koji je u profesionalne nogometne vode (Šibenik) krenuo iz NK Viteza.
„Prvo poluvrijeme smo dominirali, bili izrazito bolji i takvu smo igru krunisali zasluženim vodstvom. U drugom poluvremenu igrali smo nešto slabije, opuštenije, rekao bih, no i dalje smo bili bolji, dominantniji. Ali, u nogometu bolji uvijek ne pobjeđuje, a tako je bilo i ovaj put i ja svom bivšem klubu čestitam na osvojenom bodu i i nastavku prvenstva želim im puno sreće i sve najbolje.”
Junak susreta bio je mladi Zvonimir Kožulj, dijete Zrinjskog, a pojačanje Viteza iz Širokog Brijega. Igrao je samo drugo poluvrijeme i zaslužio epitet igrača utakmice. Jer, pokazao je raskoš svog talenta, dao je euro-gol, a za igru i taj gol koji je rastužio Mostarce pohvalio ga je i korektni trener Zrinjskog, Branko Karačić.
„Bio sam povrijeđen, u Bijeljini mi je šef „dao” 15 minuta, sada cijelo poluvrijeme, trudio sam se i zalaganjem nastojao opravdati ukazano mi povjerenje i eto, uspio sam. Sada sam potpuno zdrav pa se nadam da će ubuduće biti i dobrih igara, lijepih golova i radovanja naše momčadi i naših vjernih navijača”, kazao je, ožarena lica, dvadesetogodišnji Kožulj.
{youtube}rQrB0J2bVeg{/youtube}
