FOTO: Prekinut niz Viteza od 11 utakmica bez poraza

alt„Vrč ide po vodu dok se ne razbije”, kaže stara narodna poslovica. A viteški (nogometni) vrč išao je uspješno po vodu (bodove) jedanaest puta uzastopno, a u subotu, kada se to uopće nije očekivalo, razbio se u paramparčad i ostavio žedne (bodova i pobjeda) i navijače i same igrače.

I odmah treba reći „vrč je razbijen” potpuno zasluženo jer su „razbijači” iz Bihaća bili bolji, organiziraniji, znali su što hoće i kako do tog cilja stići. A zašto je ova subota za navijače Viteza bila tužna, razočaravajuća, baš i nije jednostavno odgovoriti, a nedvojbeno je da je za to više razloga, objektivnih i subjektivnih, no dva su, prije svega, u vrhu uzroka debakla kojega, bar ovaj put, Vitežani nisu očekivali. Čak bi se moglo reći da su goste iz Bihaća, staro i tradicijom bogato Jedinstvo, čekali i dočekali prepotentno, rekli bismo, i podcjenjivački. A na žalost, tako su, čini se, mislili i nogometaši koji igrom baš nikako nisu opravdali ulogu favorita koju su im, a i oni sami sebi, nametnuli navijači. Jer, cijeli tjedan svi su kalkulirali što će napraviti, kako će proći vodeći dvojac, Gradina u Goraždu i Čapljina u Orašju („Izgubiti, nego što”, govorilo se) i svi su, i navijači i igrači, prije skočili nego što su rekli hop. I snovi su se raspršili kao mjehurići od sapunice i umjesto sanjanog drugog mjesta, s dva boda zaostatka za vodećom Gradinom i jedan za drugoplasiranom Čapljinom, nakon njihovih poraza (?) u 19. kolu, Vitežani su se našli na šestom mjestu, sa 6, odnosno 5 bodova zaostatka za sada vodećom Čapljinom i drugoplasiranom Gradinom. Bio je to, i ovaj put se pokazalo, račun bez krčmara, a ima li se u vidu situacija u Klubu (ostavka predsjednika Vlatka Kafadara, besparica, obezglavljenost, nebriga nadležnih…) ni „mutne drugoligaške vode” nisu daleko.

A upravo je ta situacija u Klubu, o kojoj se govorilo proteklih desetak dana i koja, nedvojbeno, ostavlja traga i na igračima, taj drugi važni i mogući uzrok neočekivanog posrtaja mladića trenera Marija utuka.

U prvih pola sata igre, iako nisu odigrali ništa posebno (tek jedan majstorski udarac Kušljića u 37. minuti), činilo se da Vitez ipak ima snage, znanja i daha uspješno apsolvirati i Jedinstvo iz Bihaća. No, kako je vrijeme odmicalo, gosti bodreni od tridesetak bučnih navijača (glasniji od 300 i više viteških), igrali su sve bolje i sve konkretnije, pokazujući i ukazujući „da je car (Vitez) gol”, da su Vitežani „zrela kruška” koju treba samo ubrati, ustvari čekati da sama padne. I pala je u 41. minuti. Naime, najprije je mlađani (20 godina) i brzonogi (na mlazni pogon za obranu Vitežana) Muamer Gagula u 40. min. propustio realizirati stopostotnu šansu, samo minutu kasnije je domaću momčad i navijače zavio u crno, prekrasnim udarcem u lijeve rašlje nemoćnog, inače dobrog Živkovića. Bio je to hladan tuš i za igrače i za navijače Viteza, od koga se, ni jedni ni drugi, do kraja susreta i nisu oporavili. Jer, u 68 minuti gosti su preko Begića povisili na 2:0, a gol Kušljića dvije minute kasnije bio je „labuđev pjev” i više plod sreće nego uspješne akcije domaćih nogometaša.

Pred nešto više od 400 gledatelja, po toplomali vjetrovitom vremenu, po neravnom terenu, sudačka trojka iz Mostara – Mirko Buljan, Samir Spahalić i Marko Perić, vrlo dobro su obavili svoj dio posla, a Vitežani su nastupili u slijedećem sastavu: Živković 6,5, Šantić 5,5 (od 66 Berović 5,5), Badrov 5,5 (od54. Vidović 5,5), G. Jurić 6, Hasanović 5,5 Lovrinović 5,5, Dedić 5,5 (od 54. Šafradin 5,5), Kušljić 6, Pranjković 6, I. Jurić 5,5.

{gallery}sport/vitez_jedinstvo12{/gallery}

Zvonimir Čilić / vitez.info